Svi koji ima nekoga u domovima koji brinu o starijim i nemoćnim osobama 'ostali' su uslijed pandemije prisilno bez njih. No, došla su povoljnija vremena, posjete su opet dozvoljene, a emocije naviru...
Čakovčanka Ljiljana Horvat je te emocije iz više razloga željela podijeliti s nama.
– Danas, a bio je to ponedjeljak 18. svibnja, smo nakon gotovo
tri mjeseca mogli posjetiti svoje najmilije u Domu za starije i
nemoćne u Čakovcu. Hvala svim zaposlenicima Doma što su se oni, u
nemogućnosti da se mi brinemo za njih, nesebično, požrtvovno i,
nadasve, profesionalno brinuli za njih. Njih nema na listi
heroja, a oni to za nas jesu: Od ravnateljice, socijalne radnice,
kuhara, medicinskih sestara, njegovateljica, čistačica. Svaka vam
čast! Obavili ste lavovski posao – njezine su poruke, misli i
emocije.
Ustupila nam je jednu fotografiju za koju kaže:
– Na njoj su moja mama i sestra, a ja sam stajala na cesti.
Zbog jakih emocija i nezgodnog položaja sunca, ostale nisu za
objavu.
Vrativši se na ljude u domu, rekla je ono što bi trebali pamtiti
i znati svi.
– Ljudi su ovdje stvarni. Ako bi više govorila o tome zvučalo bi patetično, a njihov posao je sve, samo ne patetika. To su ljudi koji rade puno više nego im je u opisu poslova. Ne bih voljela da zaposlenici doma misle da njihovu požrtvovnost, koja je nama u proteklim mjesecima bila dragocjena, koristim za osobu promociju – završila je iskreno.
