– Zemljište u Gospodarskoj zoni Selnica u 100 postotnom je privatnom vlasništvu, a infrastruktura je općinska. Vlasnici visinom cijene parcela ucjenjuju potencijalnog kupca i Općinu.
Pitanje ili problem Gospodarske zone u Selnici često najčešće je aktivirano pred lokalne ili druge izbore, kada se o zoni govorilo na sjednicama Općinskog poglavarstva i Općinskog vijeća. Gospodarska zona je donosila pobjede na izborima sve dok je narod ‘pušio’ priču koja nikada ozbiljnije nije donosila rasplet.
Kažu mnogi kako bi donedavni dugogodišnji općinski načelnik Anđelko Kovačić dobio i posljednje izbore da se dosjetio u zonu dovesti ‘bager’, a da je izgradio nekakvu halu, svog bi partijskog kolegu u susjednoj svetomartinskoj općini bi prestigao u broju mandata na mjestu općinskog načelnika. Ali nije učinio gotovo ništa, pak je izgubio izbore. Izbore je dobio Ervin Vičević, koji je biračima obećao kako će se založiti da selnička zona konačno bude ono što se zove.
Ali, naslijedio je niz problema vezanih uz zonu i pitanja kada će se nešto po tom pitanju pokrenuti. Prvi puta načelnik Vičević, otvoreno odgovara na sva pitanja u svezi zone, jer zona je pitanje svih pitanja u Općini Selnica, poglavito u naselju Selnica. Negdje na razini ponovnog otvorenja zdravstvene ambulante. A najvažnije pitanje postavljamo prvo.
Čija je zapravo Poduzetnička ili Gospodarska zona u Selnici,općinska ili privatna?
– Bili ste kao novinar prisutni na sjednicama Općinskog vijeća kod tadašnjih rasprava o našoj Gospodarskoj ili poduzetničkoj zoni. Čovjek sam koji se ne voli vraćati unazad i stalno tražiti krivce za ovo ili ono. Zona je tu gdje je, mjesto izabrano najviše iz osobnih interesa, iako je općina imala priliku tada dobiti državno zemljište ali eto nije. Međimurska županija upozoravala je Općinu Selnica kako je u zoni previše privatnog zemljišta za što postoje dokumenti.
Zemljište u zoni je 100 posto u privatnom vlasništvu, a infrastruktura je općinska. To su problemi koje je aktualna vlas naslijedila od prijašnjih. Najveći problem je što se nije inzistiralo na tome da vlasnici zemljišta ne mogu ucjenjivati visinom cijene potencijalnog kupca, već im se, naprotiv sugeriralo neka čekaju pak će dobiti više. Neki naši domaći gospodarstvenici su zbog toga otišli u susjednu zonu, nažalost.
Vlasnici postavljaju nerealne cijene zemljišta
Zbog čega i zašto je to tako i što sada?
– Od početka ovog mandata puno energije je uloženo u rješavanje pitanja vezanih uz zonu. Riješen je otkup preostalog dijela ceste koji je upisan tek prije mjesec dana u vlasništvo općine, a konačno je donijet ai odluka o granicama zone. Vraćen je dug Ministarstvu regionalnog razvoja, odnosno opravdana su dobivena sredstva iz 20110. godine koja su nenamjenski potrošena.
S čakovečkom Elektrom je postignut dogovor pak su krenuli u izmjenu projekta i nadam se kako će se u 2016. godini dogoditi micanje dalekovoda i ukapanje kabela. Sada s velikom vjerojatnošću mogu reći da će 2016./2017. krenuti izgradnja kanalizacije pa nećemo uređivati cijelu širinu kolnika, već ćemo svake godine asfaltirati lijevi dio ceste kako bi desni ostao slobodan za potrebne iskope.
Tko je odgovoran ili zaslužan što je to tako? Koliko je gradilišta koja se mogu prodati i tko ih može prodati, općina ili privatni vlasnici?
– Budući da sam osobno sudjelovao u pregovorima, mogu najaviti kako imamo domaćeg investitora koji u proljeće kani krenuti u pripremne radove za pretovarno skladište. Kada su pregovori privedeni kraju i kada je napokon sve dogovoreno, pojavila se suvlasnica u vlasništvu 20-ine posjeda i sve usporila. Dao sam nalog odvjetniku neka se uključi kako dogovor ne bi propao i očekujem pozitivno rješenje, premda to sigurno koči cijeli proces.
To je samo jedan primjer s čime se suočavate kada imate nerealne zahtjeve po pitanju cijene zemljišta. Imam primjer kada je vlasnik parcele jednostavno potpisao kako on svoju zemlju ne da ispod 10 eura za kvadratni metar. Imate vlasnike koji su čak napomenuli da svoju parcelu neće nikada prodati. Općina Selnica nema novaca za ići u prisilne otkupe i slično. Ponovno ću poslati pozive vlasnicima da barem imam pisano očitovanje od svakog posebno.
Projekt ‘Štučec’ nije mrtav, Nizozemci upitni
Što je s poduzetnicima koji su spominjani kao investitori iz Nizozemske?
– Pitate me za Nizozemce što je znak da jako dobro pamtite što je bilo i o čemu se na Općinskim vijećima govorilo. Onaj poznati slučaj izgradnje hale za proizvodnju prikolica, čija se najava uvijek zbivala pred izbore, sada mogu reći kako nažalost od toga neće ništa biti. Poslao sam vlasniku dopis sa zahtjevom da općini prepusti prodaju zemljišta umanjenu za 20 posto, odnosno 4 eura za kvadratni metar kako stoji u potpisanom ugovoru između općine i Ivana Ermeisa jer to je tada bila jedina parcela u vlasništvu Općine Selnica.
U ugovoru piše da općina može unatrag isplatiti kupoprodajni iznos umanjen za 20 posto što iznosi oko 300 tisuća kuna. Danas je i ta cijena upitna. Nažalost gospodin Ermeis se nije javio. Gospodin Paul Hoovenars često sa mnom razgovara, ima projekt i građevinsku dozvolu, ali trenutno nema sredstva za investiciju.
Spominjala se investicija sa strane Zvonka Kočile i kako je riješen problem s peradarnikom?
– Gospodin Kočila sam je financirao Izradu detaljnog plana uređenja područja Štučec i sve je platio osim PDV-a što je platila općina. Postojala je ozbiljna namjera de se krene u posao (starački dom) ali zbog odugovlačenja jedan od investitora je odustao. Zapravo sve je pokrenuto na moja inzistiranja na vijeću u prethodnom sazivu, a održana je i prezentacija o projektu. Koliko znam Kočila i njegovi partneri su i dalje zainteresirani za ulaganje u Štučec, a ja ću sve učiniti da pomognem.
Evo, naručio sam Geodetski projekt formiranja ceste. Postoji i interes mještana koji imaju zemljište na tom području i koji su pristali na izradu DPU-a kako bi mogli prodati svoje parcele. Dakle, projekt Štučec nije mrtav, samo je potrebno određene stvari pojednostaviti. Što se tiče peradarnika, ne želim ništa kazati, sve je rečeno prije, ja sam želio pomoći, ali i druga strana je trebala biti korektna.
Kako Vi osobno i na koji način možete ‘ispraviti krivu Drinu’ i kada bi mogla konačno započeti izgradnja nekog proizvodnog pogona ili hale?
– Asfaltiranje prvih 80 metara ‘zonske’ ceste u širini od 5 metara pokazuje kako stalno nešto činim za zonu. Sada je to pristojan ulaz u zonu i žao mi je što to nije prije urađeno. Uskoro ćemo postaviti na ulazu u zonu novu tablu s ispisanim podacima o površini i tome koje su parcele trenutno slobodne. Moram kazati kako se u međimurskim zonama cijene kreću na oko 22 kune za kvadratni metar, a ponegdje i manje, a podaci o tome se mogu naći na stranicama REDEA-e čije su djelatnice obišle našu zonu zbog ažuriranja podataka o svim detaljima vezanim uz zonu, a poglavito cijene zemljišta.
Općina se javlja na svaki natječaj pak smo se tako prijavili na zadnji Ministarstva gospodarstva baš po pitanju uređenja infrastrukture u zoni. Imamo sve uvjete, premda niti to nije jamstvo da ćemo novce dobiti, jer često se u našoj državi ispriječi nešto ‘važnije’. Ukratko, puno radim na ispravljanju ‘krive Drine’ i nastojim što prije zonu učiniti aktivnom.
