Demantij Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo

Radi objektivnog i potpunog informiranja javnosti Državni zavod za intelektualno vlasništvo sukladno odredbama članaka 56. i 57. Zakona o medijima (Narodne novine 59/04, 84/11 i 81/13) zahtijeva objavu odgovora na informaciju objavljenu u članku pod nazivom “Dejan Levačić: Čakovec dobiva prvi festival čokolade i kave Čoko-Čak“, autora E.M., objavljenog na Vašem portalu emedjimurje.hr (http://www.emedjimurje.hr/gospodarstvo/dejan-levacic-cakovec-dobiva-prvi-festival-cokolade-i-kave-coko-cak) u nedjelju, 24. svibnja 2015. godine.

U navedenom članku naslova “Dejan Levačić: Čakovec dobiva prvi festival čokolade i kave Čoko-Čak”, iznesena je izjava gospodina Levačića da je na odnos prijavitelja patenta i Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu DZIV) zapostavljen na svim razinama, da je neophodno mijenjati neke od oblika ustroja DZIV-a, da priznanje patenta traje minimalno dvije godine što smatra predugim, da DZIV nakon završenog posla priznanja prava ne nudi nikakvu pravnu zaštitu te da su troškovi postupka za priznavanje patenta u Hrvatskoj na granici financijske podnošljivosti. Navedene izjave DZIV smatra potrebnim razjasniti u pogledu ispravnog tumačenja činjeničnog stanja, slijedom čega se očituje kako slijedi.

Ističemo da je za nužan uvjet za razmatranje potrebe bilo kakvih promjena u radu DZIV-a, kako se u članku sugerira, prethodno poznavanje načela i prakse te pravnog okvira patentnog sustava. Postupak zaštite patenta u Hrvatskoj DZIV provodi se sukladno Zakonu o patentu (NN br. 173/2003, 87/2005, 76/2007, 30/2009, 128/2010, 49/2011, 76/2013) i Pravilniku o patentu (NN br. 117/2007, 03/2011, 66/2011, 145/2012, 85/2013), koji su u potpunosti usklađeni s međunarodnim i europskim pravnim okvirom kojim se regulira zaštita patentom.

Duljina trajanja postupka od podnošenja prijave patenta do odluke o njegovom (ne)priznanavanju uvjetovana je ne samo učinkovitošću provedbe postupka ispitivanja patentne prijave u nadležnom tijelu nego i u znatnoj mjeri propisanim rokovima za pojedine radnje u tom postupku, kako nadležnog tijela koje provodi postupak, tako i samog podnositelja prijave patenta.

Iz navedenih razloga prosječno trajanje postupka do odluke o (ne)priznanavanju patenta iznosi približno tri godine i u najboljim patentnim uredima na svijetu, kao što je to primjerice Europski patentni ured, dok prosječno trajanje postupka za priznanje patenta u postupcima koje provodi DZIV ne odstupa od trajnja postupka u usporedivim nadležnim tijelima. Pri tome osobito ističemo da potencijalna pravna zaštita izuma za kojeg je podnesena patentna prijava teče već od datuma podnošenja odnosno objave prijave, te da u tom smislu nositelj priznatog patenta nije oštećen duljinom trajanja samog postupka.

Posebice skrećemo pozornost na činjenicu da je sukladno međunarodnim konvencijama u području patentne zaštite propisano da se prijava patenta, za koju je prethodno utvrđeno da je formalno uredna, javno objavljuje tek po isteku od 18 mjeseci od tzv. datuma prvenstva, odnosno prve prijave patenta, te stoga niti teoretski najkraći mogući rok za redovno trajanje postupka priznanja patenta ne može biti kraći od toga. Pri tome ističemo da je takav rok za objavu patentne prijave međunaredno prihvaćen kao pravni standard prvenstveno imajući na umu interese prijavitelja da u tom razdoblju razmotri svoj inters za daljnjim nastavkom postupka odnosno odustajanjem od istoga bez javne objave sadržaja izuma.

Također u skladu sa praksom u drugim patentnim uredima, na izričiti zahtjev podnositelja prijave patenta ukoliko isti ima interesa ubrzati postupak, moguće je objaviti prijavu i ranije, ali je iz tehničkih razloga propisano da se prijava ne može objaviti prije isteka roka od 3 mjeseca od datuma njena podnošenja Zavodu.

Nadalje ističemo da je, također u skladu s međunarodnim pravnim standardima, propisano da nakon objave sadržaja prijave za priznanje patenta podnositelj u roku od najviše 6 mjeseci treba izričito zatražiti nastavak postupka za priznanje patenta, pri čemu je obzirom na dva raspoloživa načina zaštite patenta Hrvatskoj potrebno da se prijavitelj izjasni i o načinu nastavka postupka, budući da su podnositelju prijave na raspolaganju dva moguća načina za nastavak postupka priznanja patenta (tzv. supstancijalno ispitivanje patentne prijave za stjecanje uobičajene patentne zaštite ili formalni postupak priznanja tzv. konsenzualnog patenta uz supstancijano ispitivanje tek po prigovoru).

Uz to ističemo da nakon dostave rezultata ispitivanja patentne prijave od strane DZIV-a prije konačne odluke o (ne)priznanju patenta prijavitelj ima u pravilu višekratnu mogućnost očitovati se na njega, za što su također propisani rokovi, te je ukupno trajanje postupka uvjetovano i komunikacijom s prijaviteljem, kao i obvezom usklađenosti postupka za priznanje patenta sa Zakonom o općem upravnom postupku.

Sukladno navedenom, nesporna je iznesena činjenica od strane gospodina Levačića da je postupak priznanja patenta dugotrajan postupak (koji zaista traje u pravilu najmanje dvije godine) međutim pogrešno je ostavljen dojam da je dugotrajnost postupka rezultat neodgovarajućeg rada DZIV-a odnosno da oblik ustroja DZIV-a ima utjecaj na takav rok. Naprotiv, dugotrajnost postupka je rezultat pravne i stručne složenosti samog postupka te proizlazi iz zakonodavnog okvira koji je usuglašen s europskim standardima i ni po čemu se ne ističe u odnosu na postupke patentnih ureda u ostalim usporedivim zemljama odnosno postupke koje provode međunarodni uredi.

U pogledu navoda da DZIV, nakon završenog posla priznanja prava ne nudi nikakvu pravnu zaštitu, bitno je istaknuti da je djelatnost DZIV-a, kao i svih ostalih tijela državne uprave, propisana Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave (NN br. 150/11) te se ovlasti Zavoda, sukladno uobičajenim ovlastima ureda za intelektualno vlasništva, ne odnose na za provedbu prava intelektualnog vlasništva, koja je po prirodi stvari u nadležnosti tijela za provedbu prava.

Pri tome se ističe da su prava intelektualnog vlasništva tzv. privatna prava, te je njihova provedba odnosno iniciranja postupaka za pravnu zaštitu protiv povreditelja, osim u iznimnim slučajevima, u nadležnosti samih nositelja prava a ne državnih institucija. Priznanjem patenta i drugih prava industrijskog vlasništva od strane DZIV-a njegov nositelj ima osiguranu pravnu zaštitu od strane države putem postupaka pred nadležnim tijelima (Carinska uprava Ministarstva financija, pravosudna tijela te Ministarstvo unutarnjih poslova), koja provode odgovarajuće postupke protiv prekršitelja.

Propisana djelatnost DZIV-a u pogledu patenata odnosi se na provedbu postupka za priznanje (stjecanje) prava patenta i njegovog održavanja u vrijednosti, održavanja registra patentnih prijava i priznatih prava patenata s ciljem osiguravanja pristupa informacijama o istima javnosti i zainteresiranim trećim osobama, te uz tu temeljnu propisanu djelatnost DZIV obavlja različite prateće poslove u području informacijske, edukacijske i druge stručne djelatnosti.

S tim u vezi osobito ističemo da DZIV kontinuirano nastoji poticati i aktivno sudjelovati u unaprjeđenju svih aspekata nacionalnog sustava zaštite i provedbe prava intelektualnog vlasništva, te osobito u unapređenju gospodarskog iskorištavanja intelektualnog vlasništva, bilo kroz suradnju s državnim tijelima u čijoj nadležnosti je poticanje i financijska potpora inovacijskim djelatnostima, bilo kroz svakodnevni savjetodavni rad s korisnicima prava putem Informacijskog centra intelektualnog vlasništva DZIV-a (INCENTIV).

U pogledu navoda da su troškovi patentne zaštite na granici izdržljivosti, bitno je navesti da su naknade za provedbu postupka za priznanje patenta određene Uredbom o naknadama za posebne troškove i troškove za pružanje informacijskih usluga Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (NN br. 109/2011, 96/2013), da su iste propisane u skladu s općeprihvaćenim standardima o njihovoj strukturi i visini a na temelju analiza i usporedbe naknada u drugim usporedivim uredima čiji rezultati su prilagođeni našim uvjetima i ekonomskim pokazateljima, da niz kategorija prijavitelja uživa značajno sniženje naknada troškova a neke kategorije su u potpunosti oslobođenje plaćanja istih, te da se visina naknada nije mijenjala od 2000. godine.

S obzirom da je nepotpunim tvrdnjama gospodina Levačića iz predmetnog članka sasvim neutemeljeno doveden u pitanje rad DZIV-a, zahtijevamo da objavite odgovor na objavljene informacije. Ujedno, željeli bi navesti da se slažemo sa stavom gospodina Levačića da su inovacije značajan segment pokretača gospodarstva koji je potpuno zanemaren u RH te pozdravljamo svaku inicijativu koja pokušava poboljšati uvjete u segmentu inovacija.

Za Državni zavod za intelektualno vlasništvo:
ravnateljica mr.sc. Ljiljana Kuterovac

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@emedjimurje.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije