U našu redakciju priopćenjem se obratio Franjo Cimerman, obrtnik iz Čakovca koji se osvrnuo na najavu da će od 1. siječnja 2015. godine svi poduzetnici s godišnjim prihodom manjim od tri milijuna kuna, porez na dodanu vrijednost plaćati po naplaćenim računima. Njegovo priopćenje pročitajte u nastavku.
“Ovih dana mediji izvješćuju kako je ministar malog poduzetništva Gordan Maras najavio (a ministar Lalovac potvrdio) da će od 1. siječnja 2015. godine svi poduzetnici s godišnjim prihodom manjim od tri milijuna kuna, porez na dodanu vrijednost plaćati po naplaćenim računima. Ovakvu novost ministar Maras smatra “jednom od najznačajnijih mjera za male i srednje poduzetnike u posljednjih 10 godina”.
Kada bi ovakva najava ministra Marasa predstavljala samo novu kost za glodanje, kakvu on povremeno baci preko plota svoje “kule bjelokosne” među obrtnik, – “svoju neželjenu usvojenčad”, njegova nova pripovijest o “njihovoj najznačajnijoj mjeri u zadnjih 10 godina” – ne bi zaslužila trošenje tinte. No, “slučaj” s rokovima plaćanja PDV-a, kakav ushićeno najavljuje g. Maras, definitivno nas stavlja u – puzanje u rikvrc od hrvatske fatamorgane financijskog reda.
Nije li upravo ova vlast pompozno donosila Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, kojim je – “konačno uvela red u poslovnim transakcijama”, “konačno uvela disciplinu u platnom prometu između poduzetnika”. Nije li OPZ donesen kao konačni obračun s neplaćanjem? Ne sadrži li više rigidnih mjera i opakih, višestrukih financijskih sankcija subjektima (kaznena odgovornost njihovih direktora) za neplaćanje? Zar se odustalo od uvođenja reda i discipline u plaćanju?
Zašto sada i zašto uopće razlikovati vrijeme fakturiranja i rok plaćanja u poduzetništvu – kao nebo i zemlju? Ne ide li to u uređenoj državi jedno s drugim – rukom pod ruku? Jesu li napokon, Zakon o financijskom poslovanju i Opći porezni zakon pisani samo za to da bi takvom “reformskom” egzibicijom Ministarstva financija, odabrana kohorta “velikih” pokrala i uništila čitavu jednu društveno-ekonomsku formaciju “malih”? Jesu li Zakoni smišljeno doneseni samo za to da bi se javno osramotilo, sračunato blatilo i svirepo uništilo ono što je “privatno” u našem malom gospodarstvu?
Novotarija o plaćanju PDV-a po naplaćenoj realizaciji predstavlja povoljnost za mala trgovačka društva (velika većina obrtnika je to i do sada plaćala PDV po naplati računa). Međutim, ova mjera istovremeno predstavlja odustajanje od ustrajnosti u uspostavi platno-prometne discipline. Ova mjera je istovremeno relativiziranje zakonskih odredbi o nužnom ponašanju (“velikih”) subjekata u stanju insolventnosti i nelikvidnosti i (prema boji dresa) amnestiranje njihovih gazdi od odgovornosti zbog neplaćanja.
Ova novost ukazuje nam na to da je država u uspostavljanju platne discipline zaglavila u našoj gospodarskoj močvari, pa žrtve platne nediscipline tješi pogubnom utjehom: “Znamo da vam ne plaćaju! Što možemo!? Ne morate ni vi nama platiti PDV!”, napominje F. Cimerman.
