Unatrag nekoliko godina bilježimo povećani broj novih pčelara koji se registriraju u Evidenciju pčelara u okviru Hrvatskog pčelarskog saveza (HPS). Primjerice, 2009. godine bilo je registrirano oko 6500 pčelara. Sredinom 2013. taj broj je iznosio 8950 pčelara da bi s današnjim danom došao na blizu 12.500 registriranih pčelara u Republici Hrvatskoj, donosi Savjetodavna.hr.
Razlog tako povećanog broja novih pčelara pronalazi se u njihovim željama o dopunskoj zaradi ili profesionalnom bavljenju te brizi za okoliš u smislu važnosti oprašivanja za održivost biocenoza.
U pčelarstvo ulaze mladi ljudi
Raduje spoznaja da je informiranost pčelara u RH na visokoj je razini te da u pčelarstvo ulaze mladi ljudi. Dobro su povezani, pretražuju internetske stranice i često “bistre” pčelarske teme na forumima – redovito prate pčelarsku literaturu te su pretplaćeni na razne domaće ili inozemne pčelarske časopise. Također, većina ih posjećuje pčelarska događanja (sajmove, izložbe, znanstveno-stručne skupove) u RH, regiji, EU i svijetu.
Napuštaju farme krave i ulaze u pčelarstvo
Tijekom jeseni i zime u svojim udrugama organiziraju predavanja, tribine, radionice, okrugle stolove ili panele o aktualnim temama iz pčelarstva. Predavači na takvim događanjima su poznatiji pčelarski stručnjaci i znanstvenici iz RH, regije i EU. Međutim, valja naglasiti da me unatrag nekoliko mjeseci mnoge kolege iz područnih odjela Savjetodavne službe (posebice sjeverozapadne Hrvatska) zovu i obavještavaju o spoznaji da određeni dio poljoprivrednika napušta držanje krava na farmama te kupuje košnice i ulaze u pčelarstvo.
Iz dosada navedenog proizlazi osnovno pitanje, a to je da li smo spremni za tako nagli porast broja pčelara u RH u kratkom vremenu. Posebice pri tome mislim na obrazovanost pčelara početnika, “vječiti” problemi sa smještajem i držanjem košnica na ispaši kao i odnosi između pčelara i pašnih povjerenika te ponajviše na problematiku suzbijanja i iskorjenjivanja pčelinjih bolesti.
Unatoč mnogim prilikama za pčelarsko obrazovanje koje nude lokalne pčelarske udruge, HPS, Savjetodavna služba ili različite pčelarske škole u okviru suradnje s Pučkim otvorenim učilištima ponekad se u psihološkom svijetu novih pčelara događaju čudnovate preobrazbe.
Početnici trebaju krenuti do najviše pet pčelinjih zajednica
Svi ozbiljni predavači se slažu da početnici trebaju krenuti s nekoliko pčelinjih zajednica (najviše do pet). Veoma brzo takvi pčelari mogu putem pčelarskih edukacija, čitanjem pčelarske literature i posjetom različitim pčelarskim radionicama te učlanjenjem u pčelarske udruge kroz nekoliko godina steći potrebno iskustvo i vještine za veći broj košnica. Takav pčelarski put je možda duži, ali znatno sigurniji i donosi više veselja u mednom smislu.
Dio novih pčelara ulazi u pčelarstvo bez osnovnih znanja
Međutim, u posljednje vrijeme susrećemo se s pojavama koje zabrinjavaju. Naime, dio novih pčelara ulazi u pčelarstvo bez osnovnih znanja, nerazborito kupuju pčelarsku opremu i pribor te počinju s nevjerojatnih 150 ili 200 pčelinjih zajednica. Odmah maštaju o 15 tona meda, izvozu i skoku na 500 zajednica slijedeće godine. Razumljivo da takvi pčelari predstavljaju opasnost ne samo za sebe već za sve pčelare koji se nađu u njihovoj blizini. Takvi pčelari nisu upoznati sa smjernicama Dobre pčelarske prakse. Ne znaju što je grabež; nikada nisu čuli za američku gnjiloću, a problem varooze i hranidbe pčela im je nejasan.
Stoga je održavanje pčelarskih radionica na Hvaru, Zadru, Starigrad Paklenici, Lovranu te Varaždinu i Vinkovcima tijekom ožujka i travnja veoma bitno sa stanovišta usvajanja novih saznanja iz tehnologije pčelarenja, kontrole i suzbijanja bolesti pčela te sigurnosti i kakvoće pčelinjih proizvoda.
Najbolji mjeseci za praktične prikaze su ožujak, travanj i svibanj
Naime, novi pčelari širom RH su željni osim teoretskih predavanja u zatvorenim prostorima vidjeti neke praktične prikaze ili demonstracije određenih apitehnoloških zahvata. Posebice se to odnosi na pravilan pristup pčelinjaku, pripremu dimilice, otvaranje košnice ili procjeni jačine pčelinje zajednice s obzirom na geografski položaj pčelinjaka, produktivnost te period sezone.
Ožujak, travanj i svibanj su najbolji mjeseci za praktične prikaze jer se u tom periodu odvija intenzivan razvoj pčelinjih zajednica. Kako shvatiti aktivnost pčela na letu odnosno kako procijeniti zvuk ili agresivnost pčelinje zajednice te što učiniti u slučaju uginuća pčelinjih zajednica važna su pitanja za svakog budućeg pčelara.
Krajnji rezultat je da pčelari budu iznimno zadovoljni dobivenom know-how tehnologijom te da pčelarstvo unutar Odjela za stočarstvo te cijela Savjetodavna služba budu prepoznati kao institucija koja skrbi za pčelare, spremna uhvatiti se u koštac s mnogobrojnim izazovima suvremenog i održivog pčelarenja.
Zlatko Tomljanović, dr. med. vet.
viši stručni savjetnik
