Đuro Horvat (75), direktor Tehnixa, metaloprerađivačke tvrtke iz međimurskog sela Donjeg Kraljevca, upravo je ispratio ekipu stranih poslovnih ljudi s kojima je sklopio posao vrijedan 10 milijuna eura.
Od 1991., od kada tvrtka postoji, nikad nije bilo toliko stranih delegacija koje dolaze vidjeti postrojenja za obradu otpada i druge proizvode. Nakon što je završio ekonomiju, radio je u Končaru kao voditelj proizvodnje, a početkom 90-ih osnovao privatnu tvrtku koja danas ima 400 zaposlenih.
Pobornik je uspostavljanja zdravog ekološkog sustava gospodarenja otpadom. Ovih dana postao je nacionalna zvijezda jer je radnicima pozajmio 250.000 kuna da se riješe blokade računa u bankama.
Radnici će pozajmice vraćati u ratama kako mogu, neki će početi otplaćivati od idućeg mjeseca, a neki od iduće godine. Nekima je povećao plaću pa će pozajmice vraćati iz te razlike.
Pokrenuta je nacionalna kampanja “Zaposli se u Hrvatskoj”. Mislite da će dati rezultate i zaustaviti iseljavanje?
Treba na sve načine pokušati zadržati one koji misle otići van, ulagati u njihove vještine i omogućiti im veće plaće. Važnu ulogu imaju i menadžeri koji moraju usavršavati vještine upravljanja kompanijama i stvoriti nova radna mjesta.
Razgovarao sam s poslovnim partnerima u Njemačkoj, njima nije interes da naši radnici dođu tamo, nego naši proizvodi. Tu ima posla za gospodarsku diplomaciju. München, na primjer, nama nije daleko. Danas završimo proizvod, poslijepodne ga utovarimo i on je iduće jutro u Njemačkoj. Imamo dobre ceste i to treba iskoristiti. Lokalna vlast mora više komunicirati s poduzetnicima, i na izborima bi jedan od bitnijih kriterija trebao biti koliko je radnih mjesta otvoreno.
A kako lokalna samouprava može pomoći?
Može smanjiti cijene u javnim ustanovama i poduzećima, dati niže cijene vrtića i jeftinije komunalne usluge. Novac iz fondova EU ne treba koristiti samo za infrastrukturu poput cesta i kanalizacije. U ovome trenutku najvažnija infrastruktura nije ona komunalna. Važni su ljudi koje treba zadržati ili, ako su otišli, vratiti. Iz Hrvatske je otišao velik broj visokoobrazovanih, što je tragedija. Trebalo bi znati imenom i prezimenom te ljude, ponuditi im posao, veće plaće…
Možda da i oni pokušaju s pozajmicama svojim radnicima… Mislite li da će vaši kolege iz biznisa slijediti vaš primjer?
Gotovo sigurno. Zovu me kolege i pitaju kako smo to riješili. Zahvalan sam vam što ste objavili tu vijest, iskreno, nisam mislio da će tako odjeknuti. Bili su mi tu danas poslovni partneri iz Makedonije i vele da se i tamo o tome priča. Ljudi su najveći kapital. To nije pomoć, to je ulaganje u razvoj.
Poduzetnici upozoravaju na obrazovni sustav koji nije usklađen s potrebama na tržištu rada.
Promjena obrazovnog sustava je nužna. To je kao da idemo na put u pustinju, a nismo ponijeli vodu. Obrazovni sustav treba prilagoditi tržištu rada. Najbolji srednjoškolci trebaju ići na fakultet ili se zaposliti i školovati uz rad. U razvijenim zemljama svaki drugi se školuje uz rad.
Trebamo slijediti najbolje. Austrijski model bi, po meni, bio idealan za nas. Ima dva puta veći izvoz nego uvoz, no mi, na žalost, nemamo uhodane kanale kojima bismo u svijet plasirali svoje proizvode, i tu se vraćam na onaj dio o diplomaciji. Austrija je model koji Hrvatska treba slijediti, to je uspješna socijalna država koja ima i nacionalni ponos. To nama treba.
Što mislite, je li u Hrvatskog teže poslovati domaćem ili stranom poduzetniku? Ima gradova i općina koji se više vesele kad im se javi strani investitor nego domaći.
U Međimurju, ali i drugdje, strani vlasnici nerado daju veće plaće, i to je problem. Kao društvo trebamo ih natjerati da shvate da nismo kolonija za ostvarivanje ekstraprofita, nego da smo država u razvoju.
Moraju razumjeti da naši ljudi isto tako imaju pravo na standard kakav imaju i u njihovim državama. Ne mogu stvarati veliki profit na račun niskih plaća, to je nedopustivo. Mi domaći poslodavci, koji to možemo, moramo radnicima dati veće plaće jer zadovoljni radnici stvaraju veće vrijednosti.
Je li to dio moralnog kapitalizma koji zdušno zagovarate?
Moralni kapitalizam izazov je za budućnost. Svijet je preumoran od prebogatih ljudi, jedne manje strukture koja je došla do određenog kapitala u Hrvatskoj, ili onih koji su došli nepošteno do određenih iznosa i iskoristili ga za vlastiti standard. To treba imati pod kontrolom. Svaki čovjek nam mora biti vrijedan i kroz moralni kapitalizam trebamo sačuvati dostojanstvo svakog radnika i građanina.
Dok imaju normalan životni standard, neće se buniti protiv onih koji imaju previše. Tako je uvijek bilo i bit će. Moralni kapitalizam obvezuje svaku osobu da se ponaša korektno i pošteno. Evo, kompanija Tehnix je privatna, ali tržište je društveno. Treba plaćati poreze i na vrijeme plaćati račune. Da je Agrokor imao u sebi razvijen moralni kapitalizam, ne bi došlo do toga da je tri godine bio dužan, a nitko ga se nije usudio pipnuti pa sad imamo nacionalni problem.
Moralni kapitalizam mora biti prisutan u poslovnoj filozofiji pojedinca, kompanije i države i sigurno će donijeti veliki napredak. To nije zamjena za socijalizam. Vratimo se na aktualni problem nedostatka radnike.
Niste baš pobornik uvoza stranih radnika i povećanja kvota. Zašto?
Bio sam odmah protiv jer se samo radnom snagom ne može riješiti problem konkurentnosti i produktivnosti. U Međimurju imamo velik broj nezaposlenih Roma koji imaju izuzetno razvijene vještine te ih treba obučiti i zaposliti. Samo rad socijalizira ljude, bez obzira na boju, naciju ili rasu, bilo gdje. Rad oplemenjuje i daje čovjeku dostojanstvo. Treba im dati mogućnost i priliku za rad.
Govorite da Hrvatskoj treba politički mir. Političari ne bi smjeli unositi nemir u javnost zbog sitnica i izjava koje se pretvaraju u nacionalni konflikt. Hrvatska treba stabilnu Vladu bar deset godina. Potkradaju se greške i dobro je da se na njih upozori i da se isprave, ali to ne može biti razlog da svako malo mijenjamo vladu. Pogledajte Italiju koja sve dublje tone u krizu. Imaju veliku kulturu, ali nemaju političku kulturu.
Mislim da to nije dobro i da bi to bio korak unatrag. I svaka firma mora imati konkurenciju da bi bila bolja, a oporba je konkurencija onima na vlasti. Umorni smo već od raznih konflikata koji nam nisu potrebni.
Odakle vam tolika energija?
Veseli me posao, vesele me dobri ljudi, rezultati… Dnevno nam dolaze partneri iz cijelog svijeta, danas iz Makedonije, jučer iz Hamburga, uskoro iz Češke. Veseli me vrijednost naših ljudi. Želim da i društvo ide naprijed. Dok mogu, pomagat ću.
Kako se opuštate?
Imam psa, odlazimo u šetnju u prirodu, čitam knjige ljudi koji su uspjeli. Uzor su mi oni koji su uspjeli u životu vlastitim trudom, znanjem i vještinama. Veselim se budućnosti. Ujutro se budim radostan, a navečer idem u krevet umoran i zadovoljan.
