Ekipa RTL-ove Potrage opet je bila u Međimurju i napravila reportažu kako žive ljudi na minimalcu. U Hrvatskoj ih ima oko 45 tisuća. Da bi zaradili plaću rade uglavnom teške fizičke poslove. A ona iznosi točno u lipu – 3439 kuna i 80 lipa, što je 2752 kune neto.
Osam kuna više prima Danica Gregurić iz Mačkovca koja već 36 godina živi na minimalcu. Naknada koju naši ljudi dobivaju za pošten rad je sramotno mala i među najnižima je Europskoj uniji. Zato smo otišli smo do Sabora u kojem zastupnici dobivaju najmanje 15-ak tisuća kuna. No, na njihovu sramotu, iako su lani čak izglasali povećanje minimalca za 130 kuna – većina ne zna koliko on iznosi. A kamoli kako bi živjeli s njim.
Danica radi za 16 kuna po satu u tvornici tekstila Čateks u Čakovcu, a iz tvornice tekstila u rodne Mačkovce svaki dan se vraća biciklom, jer auta nema. Većinu vremena u svojih 36 godina staža odradila je na minimalcu, a danas joj je plaća 2760 kuna. Osam kuna više od zakonom zajamčene minimalne plaće.
Pitali smo ju koliko joj traje plaća, na što nam je ona odgovorila: “Kako kad. Kad rastegneš cijeli mjesec. Recimo, platiš ono što treba, recimo čekovi su prvi, to se plaća, to ne mreš ostavit, jer onda posle je puno puno više i onda kaj ostane? Niš do plaće niš. Ništa”.
Danica, vidi se već i na prvi pogled nije tipična radnica na
minimalcu, ali je jedna o rijetkih koja se usudi o tome pričati.
Barem pred kamerom.
“Zakaj bi me bilo sram reći kolko ja zaslužim. Zakaj. Nemam tu srama, pa ja se mislim da, ja morem već zaslužiti kaj znam delati i sve, ja morem već. Ali tolko dobim Nemrem si pomoći. Ja da sam deset godina mlađa ne bi bila tu. Ne bi bila tu”.
Danica živi u velikoj kući s okućnicom i vrtom. No, to je kuća koju su sagradili njeni roditelji zajedničkim radom u samo dvije godine – ali u Njemačkoj. I njena majka Mirjana ondje je radila za najnižu plaću.
Djecu smo ostavili doma i u dvije godine smo zaradili da smo kuću podigli”, rekla nam je Mirjana Kolar i dodala kako danas živi od suprugove mirovine.
I dok njena kćer već 36 godina radi za plaću od koje ne može pokriti ni svoje mjesečne troškove, Mirjana je od njemačkog minimalca 70ih godina prošlog stoljeća ondje najnormalnije živjela sa svojim suprugom, ne dirajući njegovu plaću – koja je sva išla za kuću.
“Moj suprug je imao 2500 maraka, a ja sam imela 900 maraka i to nam je dosta bilo kaj smo stan imali da platimo, i auto smo imali i to nam je dosta bilo i deci još doma nekaj poslali i tak”, kaže Mirjana.
No boljih i kvalitetnijih radnih mjesta za 76 tisuća radnika koliko se procjenjuje da ih u Hrvatskoj ima, iako ih je prema službenim podacima nešto više od 45 tisuća – nema.
Zna to dobro Vinko Josip, koji preko tridest godina radi u Čateksu.
“Nemaju izbora, moraju raditi može raditi ili ne mora raditi, nema tu druge, jel, a živjeti se treba”, kaže Josip.
Petnaest je sati i Vinko je upravo završio zadnje “šarafljenje” za taj dan. Radni dan je gotov, no rijetki pristaju pričati s nama, iako bi o minimalcu sigurno mogli ispričati puno više od onih koji se u Saboru i Vladi bore za njihova prava.
“E, pa to bi im trebalo staviti par mjeseci, neka oni pokušaju živjeti na minimalcu. Jer mislim da oni ne znaju šta znači s 2700 kuna preživjeti, oni to ne razumiju”, kaže nam Đurđa Kovačić također radnica u Čateksu.
Kao mnogima od njih i Danici je zemlja izvor života, ipak, kao radnica Čateksa, dioničarka, poput svojih ostalih kolega, nadala se da će u ovo vrijeme pred mirovinu – imati nešto od udjela u firmi.
“Pet godina sam plaćala i isplatila 12 tisuća maraka. U ono doba Juge. 12 tisuća maraka, a onda poslije pet godina 130 kuna svaki mjesec. Znači imam negdje oko 280 i nešto dionica i od toga danas nemam ništa”, požalila nam se Danica.
Lani, pred Božić, Vlada je odlučila radnicima na minimalcu povećati standard za 131 kunu neto svaki mjesec.
Danica se već naslušala takvih obećanja – no ne bude joj neku nadu: “Nada? Ne znam, s takvim plaćama, nada baš.. ne znam, to kaj nam država diže minimalac, a firma ništa… ne znam”.
Đurđa, Danica, Mladen i Vinko do mirovine sitno broje i ne nadaju se boljim uvjetima za svog radnog vijeka, no kažu, minimalac nas je u konačnici uništio.
“Treba jednostavno odrediti da jedan šivač nema plaću kao i čistačica, da to treba biti veće i stvoriti uvjete poslodavcima da to mogu platiti, mi na žalost u Hrvatskoj imamo poslodavce koji to ne mogu isplatit, a imamo i onih koji mogu, ali to ne žele”, rekao nam je Nenad Leček, predsjednik sindikata tekstila, obuće, kože i gume.
Danica za svog poslodavca vjeruje da ne može isplatiti, pa je naučila živjeti skromno, donosi RTL-ova Potraga.
