Prva ovogodišnja ožujska srijeda na čakovečkom sajmu okupila je lijep broj ljudi i različitih poljoprivredno – zanatskih i obrtničkih proizvoda i svatko je mogao pronaći ono što je želio i dobiti po cijeni kakvu je želio jer sajam je mjesto gdje cijene nisu kamene nego dogovorene.
Značajno je kako nitko nije zubima cvokotao i nogama poskakivao zbog hladnoće, nego su mnogi raskopčali zimske odjevne predmete. Lijepo i toplo vrijeme je ohrabrilo peradare i cvjećare da prodaji izlože svoje proizvode, to pak znači kako je zimi odzvonilo, jer i perad i cvijeće nisu trpjeli zbog hladnoće.
Bila je solidna ponuda drva za ogrjev koja nisu imala previše kupaca, što je znak kako ljudi vjeruju u toplije dane. Kod pečenjara bilo je veselo i živo, a na svoje su došle žene, koje su muškarci počastli na uočnicu njihovog međunarodnog praznika.
Jedino što nije bilo dobro, je vrlo neuređen prilaz sajmišnom prostoru, kao i staze između štandova. Voda do gležnja, blato i šljunak zajedno su činili teškoće posjetiteljima.
No, to je stara priča, koju ponavljamo godinama, ali ne ulazi u slušne i moždane organe i stanice onih koji o tome trebaju skrbiti.
