Užurbani ritam života i stres kojem smo svakodnevno izloženi pružaju nam sve manje vremena da razmišljamo o našim potrebama i željama ili na bilo koji način brinemo o sebi i svom zdravlju. Zbog toga, rečenice kao što su ‘živjeti u skladu s prirodom’ i ‘zdrav duh u zdravom tijelu’ postaju i ostaju samo mrtvo slovo na papiru.
Pitanja koja sami sebi moramo postaviti su: Trebam li sebe baš uvijek stavljati na posljednje mjesto na listi prioriteta? Je li stres uzrok ili posljedica? Na koji način mogu pridonijeti poboljšanju svog zdravlja, a samim time i svog života u cijelosti?
Pametnih i točnih odgovora na ta pitanja zasigurno ima mnoštvo, no sasvim je sigurno da se brojni od njih kriju u onome što unosimo u sebe. ‘Ono si što jedeš’ još je jedna od poslovica koju često možemo čuti i pročitati, no rijetko kome ona zaista postane nit vodilja kako bi svoj život usmjerili u pravom smjeru.
Jedna od onih koja je to učinila je Silvija Kolar-Fodor. Dugogodišnja aktivistica koja uz svoju društvenu angažiranost velik dio svog znanja i vještina ugrađuje u biovrtlarstvo te zapravo i kroz taj vid djelovanja i osvješćivanja ljudi o važnosti uzgoja vlastite hrane ostvaruje sjajne društveno korisne rezultate.
Kako bi ti rezultati bili još i izraženiji Silvija je nedavno objavila knjigu o biovrtlarenju jednostavnog naziva ‘Vrtlarenje u skladu s prirodom’. Knjiga predstavlja svojevrsnu početnicu za sve one koji su zainteresirani da proizvedu svoju vlastitu hranu i da sa sigurnošću mogu reći da znaju što jedu.
O samom pojmu biovrtlarenja, o njenom ulasku u svijet vrtlarstva te o koracima koje svatko od nas može poduzeti kako bi se počeo baviti biovrtlarenjem razgovarali smo s autoricom.
Što je to biovrtlarenje i po čemu se ono razlikuje od običnog vrtlarenja?
– Biovrtlarstvo ili organsko vrtlarenje je vrtlarenje u skladu s prirodom. Postoje mnoge različite tehnike organskog vrtlarenja koje se danas primjenjuju u svijetu, ali sve polaze od iste pretpostavke –vrtlarenje u skladu s prirodom, bez upotrebe pesticida, herbicida, mineralnih gnojiva te uspostavljanje prirodne ravnoteže uz poštovanje cijelog biosustava.
Biovrtlarstvo ne znači korak unatrag na stare metode uzgoja hrane koje su se koristile prije konvencionalne poljoprivrede, nego istovremeno korištenje starih znanja i mudrosti te nova otkrića i znanosti. Biovrtlarstvo pokušava pronaći nova rješenja i načine kako vrtlariti u skladu s prirodnim zakonima i procesima, a ne boriti se protiv prirode i pokušavati prilagoditi je nama Bit biovrtlarenja je suradnja s prirodom.
Koja je razlika između eko i bio vrtlarstva?
– Biovrtlarenje i ekološka poljoprivreda nisu potpuno jednake. Ekološka poljoprivreda definirana je Zakonima i pravilnicima o ekološkoj proizvodnji i ona se odnosi na pravila uzgoja povrća i voća sa eko certifikatom. Tu postoji dio sredstava dopuštenih za primjenu koja su znatno manje otrovna nego ona koja se koriste u konvencionalnoj poljoprivredi.
Kod biovrtlarstva se pokušava potpuno zaboraviti prskanje i korištenje bilo kakvih sredstava, jer ona ipak, bila ona kemijska ili prirodna, mogu pogubno djelovati na ostatak biosustava. Naravno, mnogi ekološki poljoprivrednici također ne žele koristiti neka sredstva koje su dozvoljena na tim listama.
Kao primjer spomenut ću bakar koji, iako je na listi dozvoljenih sredstava u ekološkoj proizvodnji, biovrtlari ne koriste jer bakar ubija niže organizme poput glisti, a i štetan je i za ljudski organizam.
Kako i zašto ste Vi ušli u svijet biovrtlarenja?
– Igrom slučaja, naišla sam na knjige “Tajni život tla” Petera Tompkinsa i Christophera Birda te “Bio vrt” Marie Luise-Kreuter i počela me zanimati tema hrane koju jedemo. Došla sam do spoznaje da stvari nisu niti izdaleka savršene kakvima se prikazuju.
Hrana koju kupujemo u trgovinama nije niti jeftina (iako se takvom čini), a niti zdrava. Tretira se kao proizvod masovne potrošnje, a pravila su tu jasna: profit je najbitniji. Sve treba biti što ekonomičnije, profitabilnije, efikasnije, rentabilnije, brže… Postala sam svjesna da kupnjom takvih proizvoda zapravo podržavam takve proizvođače, taj sustav i to mi je postalo neprihvatljivo.
Iako sam i prije petnaestak godina bila aktivistica na području ekologije, ljudskih i životinjskih prava, puno govorila o zagađenjima i zdravom životu – nisam radila ništa drukčije od drugih. Kupovala sam u dućanima kao i svi drugi. Tada sam shvatila da pisanjem letaka o zagađenju i recikliranju otpada neću puno toga napraviti ukoliko i ja sama ne promijenim način na koji živim.
Počela sam uzgajati vlastitu hranu kao dokaz sebi i drugima da je moguće uzgajati zdravu hranu bez ikakvih otrova i mineralnih gnojiva i biti dio pozitivne promjene kojom čuvamo i svoje zdravlje i okoliš za buduće generacije..
Osim što se sami bavite biovrtlarstvom, osnovali ste i udrugu Biovrt. Koji su razlozi osnivanja udruge te koje ciljeve ostvarujete djelovanjem kroz udrugu?
– Udruga je nastala prvenstveno radi interesa drugih ljudi za ono što radim, a o čemu sam 2009. godine počela pisati na svojoj internet stranici www.biovrt.com. Dakle, radi potreba za predavanjima, radionicama, kampanjama, povezivanjem s istomišljenicima 2012. sam osnovala udrugu “Biovrt – u skladu s prirodom”.
Tada sam počela voditi edukativne radionice i predavanja o vrtlarenju po cijeloj Hrvatskoj, povezivati se s drugim udrugama, inicijativama, vrtlarima, pisati za razne portale i časopise i slično.
Udruga Biovrt – u skladu s prirodom inspirira i educira o životu u skladu s prirodom. Stvaramo zajednicu koja čuva biološku raznolikost, razumije svoju ulogu u prirodi te čuva naše nasljeđe, sjeme i znanje u svrhu uzgoja zdrave hrane, postizanja prehrambene neovisnosti i očuvanje prirode za buduće generacije.
Provodimo razne programe za članstvo, posjećujemo se i u vrtovima, odlazimo na zajedničke izlete, a osim programa za članstvo pokrenuli smo i program “Čuvari sjemenja” putem kojeg svi naši članovi mogu tijekom godina odabrati do 3 vrste sjemenja koje dobivaju od udruge na čuvanje sadeći ga u svom vrtu.
U sklopu udruge pokrenuli smo i školski vrt u Novom Selu Rok u suradnji s Prvom osnovnom školom Čakovec i Područnom školom Novo Selo Rok, a u kojem redovito održavam vrtlarske edukacije za učenike te škole.
Kako ste došli na ideju izdavanja knjige o vrtlarstvu?
– Knjiga je bila logični nastavak višegodišnjeg pisanja članaka o vrtlarenju na mojoj stranici, ali i za razne portale i časopise. Iako su članci na web stranici svima stalno dostupni, ipak je knjiga nešto što su mnogi već duže vrijeme očekivali od mene.
Također sam i ja već duži niz godina imala želju napraviti takvu knjigu kojom bih širem čitateljstvu mogla predočiti jednostavnost, potrebitost i ljepotu ovakvog načina uzgoja vlastite hrane. Knjiga sadrži i brojne fotografije kojima redovito bilježim radove u vrtovima, kao i ljepote biljnog i životinjskog svijeta u njima.
Drago mi je da je na mom putu sa mnom i moja sestra Marina Kolar koja mi je i učenica u biovrtu, ali i poslovna suradnica te mi je sa svojim obrtom Konekta kao izdavač knjige pomogla ostvariti taj cilj.
Što knjiga sadrži te gdje se može nabaviti?
– U knjizi možete pročitati sve o dobrom organskim tehnikama poput malčiranja, prirodnim tehnikama podizanja plodnosti tla, osnovama biljaka koje uzgajamo na vrtu, o plodoredu i dobrim i lošim susjedima na vrtu, izazovima u vrtlarenju poput korova, bolesti i nametnika, planiranju i formiranju vrta, važnosti bioraznolikosti u vrtu kao i o čuvanju sjemenja.
Knjiga je namijenjena i početnicima u vrtlarenju kako bi se čim lakše upoznali s osnovama biljaka i organskih tehnika, ali i za iskusne vrtlare koji žele proširiti svoje vidike u vrtlarenju. Može se nabaviti tijekom ovog proljeća na proljetnim predavanjima i predstavljanjima knjige koja ću održati u 31 gradu diljem Hrvatske – između ostalog 03. ožujka u Varaždinu, a 20. ožujka s početkom u 18 sati u Knjižnici Nikola Zrinski u Čakovcu.
Više o mjestima održavanja predavanja i mogućnostima nabavke knjige poštom možete pročitati na internet stranici Biovrta.
Imate li neki osnovni savjet za ljude koji žele ući u svijet biovrtlarstva?
– Promjene ne započinju u ministarstvima nego kod nas samih. Vlastiti biovrt i uzgoj vlastite hrane najveći je aktivistički čin u želji za boljim svijetom i ima daleko veće učinke od peticija i prosvjeda. Vlastitim biovrtom stvaramo bolju budućnost i za sebe i za buduće generacije. Upoznajemo ponos i radost uzgoja vlastite hrane i čuvamo okoliš za buduće generacije.
Ako nemate vlastito zemljište, uvijek možete zemlju kupiti, iznajmiti, uključiti se u programe urbanih/zajedničkih vrtova u svom mjestu ili ih pokrenuti, vrtlariti na prozorskoj dasci ili balkonu. Gdje ima želje, naći će se i rješenje.
Možda ćete kreirati vrt na maloj površini , možda će uz njega niknuti i cvjetnjak, voćnjak, šumski vrt… sve ovisi o vama i vašim željama – ali i promjeni koja će vam se tijekom vrtlarenja dogoditi. Ono što sam znala i radila na početku i na koji način radim zadnjih nekoliko godina uvelike se razlikuje.
Međutim, i danas mogu reći da mi je svaka sezona toliko zanimljiva i da svake sezone toliko toga novog naučim da vrtlarenje nikad ne prestane biti uzbudljivo. Kako se nažalost događaju sve veće klimatske promjene i ekstremi, vrtlarenje postaje još veći izazov i traži stalno prilagođavanje i isprobavanje novih ideja. Budite spremni na sve i uživajte na tom putu.
