Iako su Zagorci poznati kao vinari i vinogradari te su u zadnjih dvadesetak godina svoje vinogradarsko, a posebno podrumarsko umijeće podigli na vrlo visoki nivo, kad su u pitanju alkoholna pića, proizvodnja rakije je također dio višestoljetne zagorske tradicije. Iako možda Zagorje i nije na glasu kao ‘rakijaški kraj’, poput Like ili Slavonije, sve do prije nekoliko desetljeća gotovo da nije bilo zagorske obitelji u kojoj se zimi nije ‘kuhala’ ili ‘pekla’ rakija, piše portal Zagorje.com.
Ipak, Zagorci i danas, možda u manjim razmjerima nego nekad, proizvode rakiju, a pripremaju je najčešće od fermentiranog voća (šljive, kruške…), fermentiranog ‘koma’, odnosno ‘tropa’, a nerijetko i od starog vina. Posljednjih godina sve je popularnija izrada i raznih likera, za koje se kao temelj koristi upravo rakija, kao što su orahovac, višnjevac, medica, pelinkovac i slično.
Iako je sve više registriranih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava koji se takvom proizvodnjom bave radi prodaje, mnogi i dalje proizvode male količine rakije i likera isključivo za vlastite potrebe. Neki imaju i svoje vlastite kotlove, a neki ih posuđuju od prijatelja, susjeda, rodbine…
Pretraživajući po internetu kakvih sve kotlova za rakiju ima, 62-godišnji Stjepan Hršak iz Pregrade došao je na jednu vrlo zanimljivu ideju. – Gledao sam razne kotlove na internetu i došao sam na ideju da napravim jedan mini kotao za rakiju, jer ništa slično nisam vidio nigdje na internetu.
Izrada samog prototipa nije bila laka, bilo je puno detalja koje je trebalo kvalitetno riješiti kako bi kotao bio u potpunosti funkcionalan unatoč činjenici da je minijaturan – ispričao nam je Stjepan koji je, da bi došao do konačnog i sasvim funkcionalnog mini kotla za rakiju, utrošio gotovo deset mjeseci rada u svojoj strojobravarskoj radioni u Pregradi.
Sam proizvod je, doduše, Stjepan relativno brzo napravio, no, njegovo je usavršavanje, kaže, bilo dugotrajno. – Najviše problema bilo je sa spajanjem kape na sam kotao. To je zapravo poklopac kotla koji se skida i koji, kad se stavlja na kotao, mora biti ‘zadihtan’.
Na koncu sam to riješio ugradnjom silikonske gume koja podnosi visoke temperature, čak do 250 stupnjeva – ispričao je Stjepan za Zagorje.com.
Inače, sam kotao, iako je minijaturan, ima sve dijelove kao i njegov ‘veliki brat’. Tu su peć za kotao, kotao, kapa, cijev koja ide na hladionik, spirala kroz hladionik i sam hladionik u kojeg se toči hladna voda. Peć i hladionik Stjepan je izradio od inoxa, dok su ostali dijelovi, dakako, izrađeni od bakra.
Više pročitajte na Zagorje.com.