Međimurje se često uspoređivalo sa Švicarskom. A Švicarska ima, uz čokolade, planine i satove, jedan vrlo važan zaštitni znak – javni prijevoz.
Javni prijevoz u ‘maloj Švicarskoj’ – Međimurju – nije nimalo za pohvalit. Ovi današnji autobusi, koji dva do tri puta na dan obilaze sela u najsjevernijoj županiji Hrvatske, ne čine proljeće.
Neprimjerena vozila, nedovoljan broj polazaka i nepostojeći informacijski sustavi samo potvrđuju činjenicu, da u županiji, koja je prošle godine obilježila najveći rast noćenja u Hrvatskoj, ne postoji javni prijevoz.
Gradski prijevoz u Čakovcu?
Da je kvalitetan gradski prijevoz i u Hrvatskoj moguć, dokazuju ostali Hrvatski gradovi. Rijeka, Split, Dubrovnik, Zagreb i Osijek dobri su primjeri, u kojima gradski prijevoz dobro funkcionira.
Zagreb i Osijek imaju čak i tramvaje, koji dodatno poboljšavaju ugled navedenih gradova. Zašto se u Čakovcu ne bi uveo redovni gradski prijevoz? Ne moraju to biti tramvaji, jer bi, na primjer, postavljanje tračnica stvaralo velike troškove.
Zašto se ne bi uveli trolejbusi, koji su znatno jeftiniji od tramvaja, koji u svim susjednim državama Hrvatske, osim Slovenije i Crne Gore, savršeno funkcioniraju?
Uvijek mi na pamet padaju dvije situacije, koje izražavaju, kako je gradski prijevoz vrlo važan segment gradskog života. Zamislite si jednu damu od 60 godina, koja želi otići kod doktora.
Nema vozačku dozvolu, kćerka joj je na poslu, a muž na terenu. U Zagrebu bi se dotična dama sjela u tramvaj i uskoro stigla do odredišta.
Druga situacija je mlada majka, koja želi otići s njenim djetetom od 3 godine u Čakovec u kupovinu. S autobusima, koji danas voze po našim selima, ovo se čini nemoguće, jer nema mjesta za dječja kolica, a kamoli za osobe s invaliditetom.
Kulturni šok za turiste?
U zadnje vrijeme se sve više i više ulaže u lokalni turizam. Zamislite si, da ste kao turist odlučili posjetiti Međimursku županiju. U jednom danu želite posjetiti više lokacija u Međimurju. Prošetali ste se pored Autobusnog kolodvora, te pitali vozače, koji bus vozi u željeno odredište.
Kad ste sjeli u autobus nema nikakvog plana, nikakvih najava. Nemate pojma gdje se nalazite, sve dok ne konzultirate vozača. Osjećate se kao negdje u dalekom istoku. Ovakvo iskustvo bilo bi vrlo neugodno za posjet jedne Europske destinacije, tako prekrasne i razvijene Hrvatske.
Hrvatska se 2013. godine pridružila Europskoj uniji. Kao što svi znamo, Europskoj uniji su povezanost i napredak vrlo važni segmenti, koji bi trebali ujediniti sve članice Europske unije.
Zamislite, da se Grad Čakovec, glavni grad ‘male Švicarske’, sa idejom uvođenja suvremenog i modernog gradskog prijevoza prijavi na natječaj, koji subvencionira projekte novcem EU-fonda?
Čakovec se u svim segmentima trudi bit’ sve bolji. Sada mi na pamet pada ‘Porcijunkulovo’, koje svake godine ruši rekorde posjećenosti. Već samim kišobranima Čakovec postaje prava atrakcija. Nemojmo zaboravit ‘pametne klupe’, koje omogućavaju punjenje mobitela sunčevom energijom.
Što se tiče mobilnosti, Čakovec zasigurno ima adut ‘Štromčekima’, koji omogućavaju najam električnih bicikala. Kad položimo račune, vidimo da je Čakovcu javni prijevoz više nego potreban. Ne samo Čakovcu, već cijeloj Međimurskoj županiji pa i šire.
Trenutačno je u izgradnji ‘master plan’ integralnog prijevoza putnika (IPP), koji obuhvaća Varaždinsku, Koprivničko-križevačku te Međimursku županiju.
Iskreno se nadam uspješnom izvođenju navedenog projekta, koji je vrijedan gotovo 5.200.000,00 kuna.
Nadam se da će Međimurke i Međimurci, stanovnici ‘male Švicarske’, konačno dobiti ono što su zavrijedili – kvalitetan javni prijevoz…
