Produljenjem radnog vijeka za dvije godine buduće bi se mirovine mogle podebljati za najmanje 120, a najviše 448 kuna, uz uvjet da radnici većinu svog radnog vijeka od 67 godina provedu u radnom odnosu i u mirovinu odu s 40 godina staža.
Učitelju čija se plaća kreće oko državnog prosjeka (a on je približno 5700 kuna) sada bi mirovina mogla biti oko 3400 kuna, liječniku do 5500 kuna ako je većinu radnog vijeka zarađivao 70 posto više od prosjeka i zadnja mu je plaća pred mirovinu oko 10 tisuća kuna. Menadžeru koji mjesečno zarađuje oko 30 tisuća kuna neto mirovina je ograničena na devet tisuća kuna! Hrvatska unutar Europske unije ima najmanju stopu zamjene plaće za mirovinu i ona iznosi prosječnih 55 posto.
To znači da ljudima s 40 godina staža prva mirovina u pravilu ne prelazi 55 posto njihove posljednje plaće. U većini ostalih europskih država stopa zamjene je od 60 do 80 posto njihove zadnje plaće, a ima zemalja s dugom tradicijom privatne mirovinske štednje gdje su prve mirovine desetak posto veće od zadnje plaće (Nizozemska).
Ograničena najviša mirovina
U Hrvatskoj je odnos zadnje plaće i prve mirovine najpovoljniji kod ljudi čija su se primanja cijeli radni vijek kretala oko minimalca jer je mirovina takvog umirovljenika tek sto kuna manja od neto minimalca i sad bi, za 40 godina staža, bila 2360 kuna. Da bi zaštitila standard radnika s malim primanjima, država je svima koji steknu uvjete za starosnu mirovinu (15 godina staža) zajamčila minimalnu svotu mirovine po godini staža – trenutno 59 kuna. Za 15 godina staža nitko ne može dobiti manju mirovinu od 885 kuna, a za 40 – 2360.
Formula po kojoj se izračunavaju buduće mirovine prilično je komplicirana, uzimaju se u obzir vrijednosni bodovi i polazni faktori tijekom cijelog radnog vijeka, no cijela ta računica zbije mirovine iz radnog odnosa unutar raspona od 1 prema 3,8 – odnosno od 2360 do približno 9 tisuća kuna.
Najveća mirovina iz radnog odnosa ograničena je na 3,8 najnižih pa dobro plaćeni menadžer ne može računati na mirovinu iznad 9 tisuća kuna, bez obzira što on svakog mjeseca uplati 15 puta više mirovinskih doprinosa od radnika na minimalcu – 9500 prema 600 kuna radničkih uplata. Podloga sustava generacijske solidarnosti je zapravo solidarnost s ljudima koji imaju male plaće jer bi u protivnom osobi koja 40 godina mjesečno uplaćuje 600 kuna, država mogla 20-ak godina davati najviše 1200 kuna mirovine – upola manje od zajamčene svote.
Niže prijevremene mirovine
Naveli smo okvirne mirovine za punih 40 godina rada, no treba podsjetiti da je samo 14 od 100 umirovljenika odradilo puni radni vijek od 40 godina. Ljudima koji su odlazili u prijevremenu mirovinu primanja su niža do 20 posto od zagarantiranog minimuma i njihovih vrijednosnih bodova, što je i razlog da Hrvatska ima oko 550 tisuća umirovljenika čije su mirovine ispod 2000 kuna, a još 300 tisuća penzionera dobiva oddvije do tri tisuće kuna.
