50-godišnji Čakovčanac Dušan Lehkec redovito dolazi u posjetu svome tastu 66-godišnjem Stjepanu Vuku. – Nije mi teško jer stanjuje blizu mene. Dolazim jer je bolestan, teško pokretan. Nerijetko pričamo o vremenima kada smo dane i dane provodili u ribolovu, no sjetimo se i dana kada smo zajedno odlazili na akcije dragovoljnog darivanja krvi – kaže Dušan.
I tada neizostavno pitanje: Dečki koliko ste skupili davanja? – Za sada 161 puta. Tast je tekućinu koja život znači dao 101, a ja 55 puta – kaže Dušan i dodaje kako će se s vremenom brojka kod njega povećavati jer on ne namjerava “iskočiti” iz rijeke humanosti. Rekao je, ako će mu zdravlje biti kao do sada, kako je izračunao da će skupiti 134 davanja i da će tada obitelj Vuk-Lehkec imati 235 davanja.
Stjepan kaže kako se je morao “zaustaviti” na 101 davanju jer ga je u tome spriječila bolest.- Da je nije bilo brojka bi bila puno veća, ali zato podupirem zeta da ustraje, da vodi računa o zdravlju-dodaje.
Dušan je zaposlen u čakovečkoj Vajdi 33 godine. Ističe da voli dobro pojesti, no unatoč tome zdravlje mu je za pet. -Samo treba paziti što se jede, a ja jedem sve finote, izbjegavam jedino salame – njegov je recept. Vjeruje da glede toga neće biti ukoren u tvrtki.
