Međimurje je iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, znanstvenika, odvjetnika, novinara i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj. Kamo ih je životni put odnio, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna
Lana Dokleja (26) iz Strahoninca je magistra farmacije koja trenutno žvi i radi u Zagrebu u farmaceutskoj kompaniji Pliva kao istraživač analitičar u Odjelu istraživanja i razvoja generika i novih kombinacija lijekova. Njezin uzbudljiv posao uključuje smišljanje najrazličitijih metoda koje će pojasniti što će se s određenim lijekom dogoditi u živom organizmu.
Lana je još od osnovnoškolskih dana pokazivala naklonost prema prirodnim znanostima, a tijekom pohađanja Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu shvatila je da je to ono čime se želi i profesionalno baviti. Iako se neko vrijeme poigravala mišlju o upisu studija medicine, nikada nije požalila što je upisala Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu.
– Iako se svi studenti, a posebno oni koji su isprobali i nešto drugo, slažu da Farmacija u Zagrebu treba makeover, ipak mi je drago da sam odabrala profesiju koja mi daje opciju gotovo sigurnog posla u ljekarni, ali i pregršt mogućnosti u farmaceutskoj industriji. U trenutku upisa na fakultet nisam razmišljala o odlasku izvan Hrvatske, no kasnije se moja struka pokazala kao vrlo povoljan odabir, čak i zbog širokog područja rada u kojem mi za dobivanje posla nije trebao drugi jezik osim engleskog – objašnjava Lana.
Studentsko iskustvo u Helsinkiju
Tijekom studentskih dana odlučila je iskoristiti sve mogućnosti koje taj status pruža pa je objeručke prihvatila odobren semestar u Helsinkiju, glavnom gradu Finske, u sklopu projekta studentske razmjene Erasmus.
– Prije Finske sam već puno putovala, no Sjeverna Europa se uvijek činila malo predaleka, puno preskupa i prilično nedostižna. Kako sam za razmjenu htjela odabrati nešto potpuno drugačije, zapravo je za odluku bilo važno jedino ima li Sveučilište dovoljno zanimljivih kolegija na engleskom jeziku – nadovezuje se Lana.
Dolaskom u snijegom zameteni Helsinki najviše je ostala impresionirana odnosom profesora prema studentima i svim mogućnostima koje joj je pružao boravak na prestižnom fakultetu, a koje su joj se u Zagrebu činile nedostižne.
– Upornim dosađivanjem mailovima profesorima na fakultetu uspjela sam isposlovati da cijeli semestar provedem u izradi eksperimentalnog dijela diplomskog rada u grupi koja se bavila staničnim mehanizmima nastanka Parkinsonove bolesti. To nije bila samo prilika za stručno usavršavanje iz snova, već i prozor u svijet u kojem profesora pred mirovinom zovete isključivo prvim imenom, u kojem vas mentor uz uporno inzistiranje dočeka na aerodromu sa svojom novorođenom bebom čak i kad vam je let odgođen satima i u kojem vam prvog dana daju ključeve od laboratorija s opremom koju ste dotad samo gledali u filmovima, da možete ući ako ponekad poželite raditi noću – kaže Lana.
Iako Finci, kako napominje Lana, studiraju dugo i opušteno, nakon diplome je konkurencija za dobivanje posla u farmaciji vrlo žestoka jer svi iza sebe imaju već nekoliko godina rada u laboratorijima, koji se najčešće i plaća pa na taj način pokrivaju troškove studiranja.
Rad i život u Finskoj
Nakon semestra u Helsinkiju, Lana se vratila u Zagreb kako bi diplomirala, no sljedeći je korak iznenadio njezine bližnje.
Odlučila se vratiti u Finsku te je počela raditi na Institutu za biomedicinu, a veliku ulogu u dobivanju tog posla odigrala je preporuka njezinog mentora.
– Na pitanje zašto sam se vratila u Finsku mogla bih odgovoriti da sam se zaljubila u Finsku ili da sam htjela nastaviti raditi u modernom istraživačkom laboratoriju i ne bih lagala, no pravi razlog bio je Mikael, moj fatalni Finac i sadašnji zaručnik zbog kojeg sam se jednostavno morala vratiti.
Život u Finskoj naučio ju je sposobnosti uživanja u malim trenucima i što češćem boravku u prirodi, bez obzira na vremenske prilike.
– Pada kiša i hladno je? Konačno opet mogu navući svoje gumene čizme, najvažniji obuvni predmet u Finskoj (osim zimske opreme). Dva sata dnevnog svjetla nakon posla? Pravi luksuz! Taman dovoljno vremena za bicikliranje u parku. Cijeli vikend bez obaveza? Idemo! Finci su aktivni u bilo koje doba godine i u šumi ćete uvijek sresti obitelji koje beru gljive i bobice ili pak minijaturne zabundane spodobe kojima se vide samo oči na izletu iz vrtića usred najljuće zime – nadovezuje se Lana.
U Finskoj je shvatila da ima vremena i za svoju ljubav prema kuhanju pa osim što vikende provodi u kuhinji, zajedno s dečkom vodi kulinarski blog Tilli & Ružmarin na kojem spajaju finsku i hrvatsku kuhinju. Sam je naziv bloga oda hrvatskom i finskom jeziku te začinima koje Mikael i Lana najviše vole – ružmarinu i kopru (tilli na finskom).
Svakome tko razmišlja o posjetu ili čak i žvotu u Finskoj Lana poručuje neka se što prije odvaže:
– Stalno slušam kako ljudi maštaju o odlasku u inozemstvo, no većina si govori da je to ovog časa nemoguće zbog ovog ili onog razloga. S druge strane, vjerojatno svi imaju prijatelje ili poznanike svih profila koji su otišli u zemlje EU – na studij, tražiti posao, u potrazi za promjenom s cijelom obitelji ili u bilo kojoj drugoj opciji. Pokušajte i krenite u avanturu. Savjetujem da budete strpljivi s Fincima – nipošto ih nemojte grliti nakon mjesec dana poznanstva ili ih pitati imaju li curu ili dečka pri upoznavanju. Ako im samo date malo vremena i prostora, stvorit ćete prijateljstva za ostatak života.
Povratak u Hrvatsku
Iako joj je život u Finskoj pružio nezaboravno iskustvo, Lana se nakon nekog vremena vratila u Hrvatsku i krenula u novu avanturu, a s njome je doputovao i njezin sadašnji zaručnik. Dobila je posao u Plivi u kojoj svaki njezin radni dan izgleda drugačije, a to ističe kao jednu od prednosti svoga posla. Veći dio dana provodi u laboratoriju radeći eksperimentalni dio pokusa, dok ostatak dana analizira rezultate i planira buduće pokuse. Njezin rad uključuje i edukacije, rad s novim instrumentima te nezaobilazne sastanke i suradnju s drugim odjelima tvrtke.
Strast prema putovanjima
Uz pretrpan raspored Lana uspijeva pronaći i slobodno vrijeme koje, osim u kuhanju i stvaranju bloga, najradije provodi na putovanjima. Do sada je obišla brojne destinacije u Hrvatskoj i inozemstvu. Zauvijek će pamtiti jedrenje područjem Velikog koraljnog grebena u Australiji sa sestrom Matejom te trodnevno bicikliranje oko drevnih hramova Angkor Wat u tropskoj vrućini Kambodže. U Finsku redovito putuje, a smatra je svojim drugim domom.
Ipak, njezina je najdraža uspomena vezana uz putovanje u Laponiju.
– Uživanje u polarnoj svjetlosti na smrznutom jezeru prekrivenim snijegom, sauna i valjanje u snijegu, oduševljenje horde haskija kad vide da im se približava putnik za pseću zapregu, hranjenje sobova – putovanje u Laponiju zimi je jednostavno očaravajuće – objašnjava Lana.
Lana nastoji uživati u životu te dati svoj maksimum na svim njegovim poljima. Poučena iskustvom, trenutno nema konkretnih profesionalnih planova za budućnost, no svakako namjerava uvijek uživati u poslu i predano ga obavljati.
