Točnu godinu izgradnje nismo uspjeli saznati od starijih ljudi i sugovornika, već otprilike da je sagrađena negdje poslije II. svjetskog rata. Sugovornici s kojima smo razgovarali rekli su da su u njoj bili jedno vrijeme i Mađari, ali veoma kratko vrijeme. Škola je imala jedan ili dva razreda po 20-ak ili 30-ak učenika.
Zatvorena je negdje u ranim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Jedno vrijeme je omladini služila kao disco klub, gdje su se okupljali mladi. Negdje 1994. godine prelazi u privatne ruke Mladena i Sanje Živčeca. Mladen je kompletno preuredio školu, dodao jedan kat i napravio ugostiteljski objekt – kafić i trgovinu. Od općine Mala Subotica imao je koncesiju na 20 godina.
Nije odradio svih 20 godina jer se bavio i poljoprivredom. Koncesiju i upravljanje dao je Željku i Aniti Janković koji su nastavili sa ugostiteljskom djelatnošću i trgovinom sve do 2014. godine. Više od godinu dana taj objekt stoji prazan. Navodno je toliko devastiran da je obnova preskupa. Hoće li se naći netko i preuzeti na sebe taj objekt u centru Palovca ili će se ići na rušenje, kao što postoje neke naznake, vrijeme će pokazati.
Zgrada stare osnovne škole u Palovcu danas
Fotografiju iz 1952. godine (naslovna fotografija) snimio je Ivan Marušić zvani “Ruksak” koji je bio profesionalni fotograf u ono vrijeme. Zgrada skroz desno je ta stara osnovna škola u Palovcu. Ne znamo koji je događaj tada bio u Palovcu, ali se na slici vidi da na samom raskršću ima jako puno ljudi. Naravno tada još nije bilo asfalta koji je napravljen puno kasnije. Zgrada u produžetku na kojoj je zastava je također jedno vrijeme služila kao stara osnovna škola, a zvali su je ‘Atekovica’.
Ivan Novak (70) ratar i vatrogasac iz Palovca – govori o staroj školi
Oženjen, otac trojice sinova i jedne kćeri. Radio u Sloveniji na građevinskim radovima. Ponosan što je vatrogasac od 1963. godine i član je DVD-a Palovec. Danas je vatrogasni veteran.
Kazao nam je nešto o staroj školi, čega se sjeća: ‘Da, sjećam se išao sam prvi i drugi razred u staru školu u Palovcu. Kako je bilo dalje nećeš mi vjerovati. Drugi i treći razred išao sam u zgradu Atekovice, četvrti razred u Vatrogasni dom, koji je preko ceste, a od 5. do 8. razreda sam išao u Držimurec u školu. Zašto su nas tako selili iz godine u godinu to ti ne bih znao reći jer sam tada još bio klinac. Kad sam ja išao u školu bio je jedan razred i bilo nas je 20-ak djece.
Išla su tu i djeca od prvog do četvrtog razreda. Učiteljica se zvala Anica Barković koja je na školi radila sa svojim mužem Tomicom. Bila je još neka učiteljica Ida, prezimena se ne sjećam, koja je kasnije otišla raditi u Sloveniju. Bila su ti tada stroga vremena i morali smo slušati učitelje u protivnom su slijedile kazne, packe sa šibom ili čak i šamar rukom. Nije bilo kao danas, slušam ne smiješ ni prst staviti na učenika, zato i jesu takvi kakvi već jesu.’
Stjepan Živčec (72) je ratar i vatrogasac. Oženjen za suprugu Mariju, imaju sina i kćer. Radio jedno vrijeme u Austriji u inozemstvu, na građevinskim radovima, a nakon povratka bavio se poljoprivredom. Danas je aktivni umirovljenik. I on je član DVD-a Palovec od 1967. godine. Pitali smo ga kakva su njegova iskustva u vezi stare škole u Palovcu.
‘Od 1 do 4 razreda išao sam u staru školu Palovec, 5. razred u Vatrogasni dom, 6. razred u Držimurec, a 7. i 8. razred u staru školu u Maloj Subotici (sagrađena je 1853.), koje više nema jer je srušena i na tom mjestu je sagrađen pil posvećen svetom Florijanu.’ I jesu li učitelji odnosno drugarice bile stroge u to vrijeme – pitamo Stjepana. Naime tada se učiteljicama govorilo “drugarice” a učiteljima “druže” – takva su vremena bila.
‘Pa mogu reći da se u razredu čula muha, takva je tišina bila. Upijali smo znanje kako je tko mogao i znao. Neki više, a neki manje. Nije škola baš bila za svakoga jer neki ti mnogo toga nisu razumjeli i znali. Gle, danas dok razmišljam o tome, trebalo bi provjeriti kakve su bile političke prilike u to vrijeme? Znaš da smo tada bili “teška” Jugoslavija i da je tada glavni bio Tito i partija. Nije se puno toga smjelo, što je danas dozvoljeno. Bili smo u tom jednoumlju i tak smo se morali ponašati.’ – govori Stjepan.
‘Zaboravio sam ti reći ja se još sjećam drugarice Marije i muža Ivana Premingera koji su nas učili u Palovcu. A sad odakle su bili, gdje su stanovali – to ti ne bih znao – bio sam premali (smijeh). Sjećam se da sujedno vrijeme u toj školi bili i Mađari, barem su tako pričali naši stari.’
Problem stare zgrade
Nakon što je bila osnovna škola, jedno kraće vrijeme zgradu je koristila ondašnja mjesna zajednica, a jedan dio omladinska organizacija. Mladi su prostor uredili kao disco klub. Devedesetih godina zgrada je bila unajmljena privatnom investitoru za potrebe ugostiteljsko-trgovačke djelatnosti. Bila je iznajmljena na 20-ak godina.
Tada je zgrada u potpunosti renovirana i dograđena. Danas stoji prazna, devastirana, a kompletni inventar unutar zgrade je uništen. Mjesni odbor Palovca predlaže različita rješenja za što bi se mogla zgrada iskoristiti – ali još uvijek rješenja nema. Najvjerojatnije će se zgrada u dogledno vrijeme srušiti.
Danica Glad predsjednica MO Palovec
Pitali smo i Danicu Glad što misli o staroj zgradi i kakvo je moguće rješenje za taj problem: ‘Bilo je raznih prijedloga ljudi i sumještana za što bi se zgrada mogla iskoristiti, ali će se najvjerojatnije rušiti. Problem je u tome što za obnovu te zgrade treba osigurati velika financijska sredstva, a što je i za samu općinu neisplativo. Zgrada bi mogla ići i u najam, ali nema zainteresiranih, a ovako stoji u centru Palovca potpuno neiskorištena. U dogovoru s općinom MO Palovec u dogledno će vrijeme naći neko adekvatno rješenje. Meni se čini da će se ipak rušiti.
Velika šteta jer mnogi su mještani upravo u toj zgradi naučili prva slova. Djeca iz Palovca sada pohađaju osnovnu školu u Maloj Subotici a isto tako i djeca iz Držimurca. U Držimurcu i danas postoji osnovna škola, ali samo od 1 do 4 razreda, a dalje nastavljaju u Maloj Subotici.’