Iz jednog od samo šest no kill azila u Hrvatskoj stiže molba za pomoć, ne znaju kako dalje. Kažu, odlučili su sa svima podijeliti ono s čime se bude, s čime svaki dan idu spavati, ono zbog čega cijelo vrijeme imaju grč u trbuhu i suze u očima.
– Nekoliko puta ove godine apelirali smo da nam je potrebna pomoć u brizi za pse koje imamo u azilu, ali pomoć koja je stigla jedva je bila dostatna da se sve životinje veterinarski opskrbe te za gorivo, režije, hranu i plaće za 5 djelatnika. Pet djelatnika plus voditeljica volonterka, šestero ljudi na 350 pasa koje svaki dan treba nahraniti, dvaput počistiti, odvesti kod veterinara, dati terapije, previti rane. Radi se u dvije smjene, svaki dan, u nedjelju i na praznik. Ovo su fotografije zbog kojih nas je sramota. Sramota jer ne možemo bolje, jer ne stižemo bolje. Ljudi rade i 12 sati na dan kako bi se zadovoljile osnovne potrebe. Ne stižemo više jer smo ljudi, nismo strojevi – piše u još jednom apelu iz Skloništa za životinje Prijatelji Čakovec.
Nemaju za radove
Dvorišta su, kažu, odavno opet puna blata, sakupili su novac za jedva dva kamiona novog šljunka, treba im barem deset kamiona, a idealno bi bilo kad bi uspjeli sva dvorišta betonirati. Kućice su uz pomoć donacija obnovili prije dvije godine, ali psi ih grizu, zapišavaju, uništava ih vlaga, i pola ih se već raspalo. I krovove na dvorišti napravili su prije dvije godine iz donacijskog materijala, a sva nova dvorišta nemaju krovove pa i psi i kućice kisnu kod svake kiše.
– Štenci koje smo ove godine primili, a više ih je nego ikad, odrastaju u azilu jer nitko ne pita za njih. Ima dana kad jedu suhi kruh pomiješan s ostacima iz tvornica. Malecki su vani, unatoč slami u kućicama tresu se jer su noći već prilično hladne, a zima tek dolazi. Ulicama luta više od 2000 pasa, pogotovo u romskim naseljima. Udomljenja su zastala jer su šinteraji puni pa se iz njih spašavaju psi, kako bi im se spasio život, a mi svaki dan gledamo u oči koje gasnu zbog godina i godina provedenih iza rešetaka ovog zatvora – pišu Prijatelji.
Kad apeliramo na zakonodavca da uvede obavezne sterilizacije, ističu, nailazimo na muk i tišinu. A neželjeni štenci i dalje završavaju po jarcima i grmlju gdje danima životare jedući strvinu svog brata ili sestre, dok ne saznaju da su tamo pa se onda pokušavaju izboriti za njihova iscrpljenja, pothlađena i dehidrirana tijela.
Bojimo se za sutra
– Strah koji oni osjećaju isti je kao strah s kojim se i mi svaki dan budimo i idemo spavati. Bojimo se da im sutra više nećemo imati što dati jesti, bojimo se da nećemo imati sredstva za djelatnike koji ih hrane, a nije pošteno da djelatnici rade i bez te minimalne plaće koju imaju, zar ne? Svaki tjedan barem jedan polomljeni pas dođe u sklonište. Iako imamo velike popuste kod veterinara, bojimo se dana kad više nećemo moći platiti trošak. A taj je dan blizu – poručuju iz skloništa i dodaju – nama treba vaša pomoć.
– Trebaju nam financijska sredstva, materijal za popravke (daske, drvene ploče, palete, limovi, ogradno željezo), trebaju nam drva za ogrijev, treba nam hrana, trebaju nam volonteri. Mjesečno nam za osnovne potrebe za koje moramo platiti, ne možemo drukčije, treba 7500 eura, a od grada dobijemo 10 posto tog iznosa. Svaka nam donacija neizmjerno znači. Pomognite nam da pred zimu uredimo sklonište, dođite na radnu akciju subotama, poklonite nam materijal, uplatite donaciju. Najviše nam treba desetak volontera ili neka tvrtka koja bi mjesec dana radila puno radno vrijeme da uredimo azil prije zime. Hoćemo li zajednički ovu bijedu pretvoriti u sjaj? Hoćete li nam pomoći? – pitaju u svom apelu prijatelji.
Pomoći im možete, osim građevinskim materijalima i volonterskim radom i uplatom na račun za pomoć, HR3323400091116025375, ZEU Prijatelji životinja i prirode Čakovec, s.w.i.f.t. PBZGHR2X, Privredna banka d.d. Zagreb, a Paypal: info@prijatelji-zivotinja.org, Sklonište za životinje Prijatelji Čakovec, Hrvatska.
