Poznato je kako je Međimurje iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, novinara, znanstvenika i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj, a kamo ih je životni put odnio iz Međimurja, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Mateja Dokleja (28) iz Čakovca magistra je računarstva i menadžmenta u području inovacija i tehnologije. Trenutno živi u australskom gradu Brisbaneu i radi kao konzultant u tvrtki Portland Group. Put do današnjeg posla nije bio jednostavan, ali uvijek zanimljiv i izazovan.
Nakon pohađanja Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu Mateja je upisala Fakultet elektronike i računarstva, što je za nju bio logičan odabir:
– Oduvijek sam voljela matematiku i prirodne znanosti, a kada sam s deset godina počela programirati, odmah sam znala da je to smjer kojim želim ići. Mislim da sam jedna od rijetkih koja je već s deset godina odučila što želi studirati i zaista se pridržavala tog dana.
Iako je bez dvojbe studij na jednom od najboljih hrvatskih fakulteta bio zahtjevan, ispunjen konstantnim rokovima, zadaćama i laboratorijskim vježbama, Mateja će zauvijek pamtiti te dane, a posebno grupne izlaske na kave koji su uvijek bili kombinacija učenja, pisanja zadaća, kava i puno smijeha.
To nije omela ni činjenica što je bila jedna od rijetkih djevojaka na FER-u:
– Kao djevojka na FER-u, iako u manjini, nisam se nikad osjećala diskriminirano ni u kojem smislu. Dapače, profesori i kolege su se zaista trudili da se nas nekoliko djevojaka osjećamo ugodno. Danas primjećujem sve veći broj djevojaka koje upisuju FER i zaista mi je drago što se odvažuju na taj korak – objašnjava Mateja.
Mateja je tijekom studija uvijek bila među najboljim studentima, primila je brojne stipendije i nagrade, među kojima se ističu dvije Dekanove nagrade, hrvatska i australska. Za postizanje iznimnih rezultata nije joj bilo teško uložiti mnogo vremena u rad i učenje, a za sve to zaslužni su, kako Mateja kaže, njezin urođeni perfekcionizam i zainteresiranost za različita područja:
– Veliki sam zastupnik ideje da nas trud koji ulažemo u jedno područje života, bio to neki sport ili hobi, čini boljim u drugim područjima pa tako i u poslu i učenju.
Tijekom studija Mateja je provela semestar na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru, a kako uz putovanja još od djetinjstva veže samo najljepša sjećanja, bila je presretna kad ju je Sveučilište u Zagrebu odabralo za stipendisticu i omogućilo joj život u potpuno drugačijoj kulturi. Oduvijek joj je bila želja iskusiti kako izgleda biti stanovnikom neke druge zemlje i kulture, a život u Singapuru omogućio joj je upravo to. Ističe kako je snalaženje u novoj zemlji bilo vrlo jednostavno, ponajviše zahvaljujući dobroj organiziranosti i uređenosti zemlje:
– Singapur u šali nazivaju “Azijom za početnike”. Čistoća, sređeni javni prijevoz i odlično organizirane državne institucije čine savršenu podlogu za istraživanje svih singapurskih aspekata koji su bili toliko drugačiji od svega što sam ranije imala prilike doživjeti. Živjela sam punim plućima i istraživala i okolne zemlje, poput Laosa, Kambodže, Balija i Laosa.
Ono što ju je iznenadilo su iznimno visoka očekivanja koja si nameću lokalni studenti i njihovi roditelji. Studenti uče po cijele noći i spavaju nekoliko sati, što pokušavaju nadoknaditi kratkim odmorima tijekom dana pa ih se nerijetko može vidjeti kako drijemaju u knjižnici.
Mateja se tijekom svog boravka u Singapuru srela s australskom Hrvaticom koja ju je zaintrigirala za nastavak studija u dalekoj Australiji. Iako se mogla zamisliti na plažama Australije, sama joj se ideja o životu i studiju u Australiji činila nedostižnom.
Ipak, nakon povratka u Hrvatsku nekoliko se puta vraćala tom razgovoru i počela istraživati studijske programe u Australiji:
– Pronašla sam program koji me oduvijek zanimao – Master of Technology & Innovation Management, koji kombinira tehnološki i poslovni svijet i omogućuje njihovu komunikaciju. Nakon toga se sve nekako poklopilo, prijavila sam se za stipendiju australske vlade i Sveučilišta u Queenslandu i imala sreće dobiti obje.
– To mi je omogućilo kretanje na magisterij bez ikakvih financijskih briga, što nije slučaj s australskim studentima koji rijetko mogu dobiti stipendije te obično završavaju studij s povelikim zajmom koji onda otplaćuju kad počnu raditi.
Iako je na početku svog australskog života bila zapanjena profilom tipičnog australskog studenta, koji uz studij radi, aktivno se bavi sportom i volontiranjem, a uz sve to ima i društveni život te provodi kvalitetno vrijeme sa svojom obitelji, brzo se snašla i shvatila da je ključ svega u dobroj organizaciji.
Godinu dana od početka australske avanture Mateja je radila kao asistentica na svome fakultetu, obavljala neplaćenu praksu, vodila dobrotvorne projekte te obnašala dužnost internacionalnog studentskog ambasadora i pokazala da je sve moguće:
– Mislim da je najbitnija stvar koju mi je Australija pružila saznanje da su uvjeti u Australiji takvi da se trud, rad i upornost zaista isplate. Ako se tome doda još mrvica sreće, u Australiji je zaista moguće postići sve što želite – nastavlja Mateja.
Danas više nije studentica, ali se trudi i dalje živjeti jednako aktivno – bavi se trčanjem, jogom, planinarenjem te je aktivna u volontiranju i socijalnom poduzetništvu.
Kao velika zaljubljenica u putovanja, Mateja uvijek uspijeva balansirati između posla i istraživanja novih lokacija. Prijatelji joj u šali kažu da zbog svojeg iskustva istraživanja i planiranja putovanja može otvoriti vlastitu putničku agenciju, a kao jedno od svojih najdražih putovanja Mateja ističe put u Vanuatu, otok u Tihom oceanu.
– To je privatni otok sa samo jednim resortom koji prima najviše tridesetak ljudi i sa svih je strana okružen rajskom plažom sa savršenim bijelim pijeskom. Otočke aktivnosti uključuju jahanje i plivanje s tamošnjim konjima, ronjenje s kornjačama i put kajakom do nestvarno plavih jezerca. Najbolje od svega je to što je resort neprofitan i sav zarađeni novac se ulaže u izgradnju škola u toj siromašnoj zemlji – objašnjava Mateja.
Uz putovanja i druge aktivnosti uspijeva obavljati i vrlo zanimljiv, ali zahtjevan posao. Ističe kako Australci prodaju veliku važnost balansu radnog i slobodnog vremena, no radno vrijeme podrazumijeva uistinu veliku predanost:
– Većina ljudi ne uzima pauzu za ručak, nego jede pred računalom. Nikad neću zaboraviti kada su me tijekom mog prvog radnog dana kolege pozvali na kavu, a ja sam na svoje veliko razočarenje shvatila da odlazak na kavu ne znači da svi idemo do kafića u prizemlju, nego da ćemo naručiti kavu za van i vratiti se do ureda, gdje je svatko pio kavu ispred svog računala nastavljajući s poslom.
Matejin radni dan ovisi o klijentu za kojeg radi, no kao dio svijeta konzalting industrije ima prilike utjecati na poboljšanje poslovanja klijenta kroz analizu njihovih rashoda i njihovu optimizaciju.
– To možda ne zvuči pretjerano glamurozno, ali meni je jako zanimljivo i puno izazova te mi donosi mnogo zadovoljstva. Vjerojatno jedan od najboljih trenutaka na poslu kojeg se mogu sjetiti je bio kad sam predstavljala zaključke svoje analize rektoru jednog australskog sveučilišta koje je u financijskim problemima, a on mi je oduševljeno rekao “Ovo je savršeno, sad mogu Vaše rezultate pokazati svojim zaposlenicima i ako uvedemo promjene koje ste predložili, s ušteđenim novcem možemo spasiti posao petoro mojih zaposlenika!” –nadovezuje se Mateja.
Mateja rijetko stvara dugoročne profesionalne planove, no glavni joj je cilj učiti i razvijati se. I više je nego zadovoljna svojim napretkom u Australiji, ali u budućnosti ne isključuje ni povratak u Hrvatsku, poklope li se prave prilike.
