Poznato je kako je Međimurje iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, novinara, znanstvenika i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj, a kamo ih je životni put odnio iz Međimurja, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Mateja Golub (26) iz Čakovca magistra je pedagogije i engleskog jezika, a trenutno živi u jednom od najljepših predjela svijeta – u karipskoj državi Trinidad i Tobago, gdje radi kao koordinator programa i savjetovatelj u Langdons institutu za jezike.
Mateji su jezici oduvijek bili strast pa se nakon završetka Gimnazije Josipa Slavenskog odlučila za studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te kombinaciju engleskog jezika i pedagogije.
Kombinacija tih dvaju predmeta omogućila joj je da učenje stranih jezika sagleda s pedagoške i psihološke strane pa je u svome diplomskom radu pisala o dvojezičnosti i osobnosti pojedinca:
– Istraživala sam mijenja li pojedinac osobnost kada govori različitim jezicima. Ta me tema, između ostalog, zanimala i zato jer sam kod sebe primijetila da sam puno otvorenija i komunikativnija kada komuniciram na engleskom jeziku, objašnjava Mateja.
Iako je nakon studija neko vrijeme radila u Hrvatskoj, profesija ju je odvela na Karibe, gdje je danas dio Langdons instituta za jezik:
– U Karibe sam se zaljubila još prije 4 godine, kada sam prvi put posjetila sestru koja živi na susjednom otoku, Grenadi. Nakon toga sam se svake godine vraćala na Grenadu, otočić veličinom nešto manji od Krka i polako upoznavala kulturu, običaje, ljude i hranu. S Langdons institutom za jezike sam bila u kontaktu i prije dolaska na Trinidad.
Njihov je glavni interes bio kako dovesti studente iz europskih zemalja na studij jezika u Trinidad i Tobago te kako uvesti neke nove programe koje nude europske institucije. S vremenom smo dogovorili moj dolazak na Trinidad, svidjelo mi se pa sam odlučila neko vrijeme ostati ovdje, nadovezuje se Mateja.
Radni dani u Institutu poprilično su joj popunjeni. Mateja dio svog radnog vremena provodi u poučavanju studenata engleskom jeziku, a ostatak vremena posvećuje poslovima vezanim uz koordinaciju i uvođenje novih programa te komunicira s institucijama iz cijelog svijeta. Iako je okružena kolegama profesorima koji su, za razliku od nje, izvorni govornici engelskog jezika, Mateja smatra da je to zapravo njezina prednost jer se tako lakše može poistovjetiti sa studentima i razumijeti njihov proces učenja novog jezika.
Osim idilične lokacije, multikulturalno okruženje je ono što njezin posao čini dinamičnim i zanimljivim, a svakako je tome pridonijeo i izazov svladavanja španjolskog jezika:
– Nikada nisam formalno učila španjolski, nego sam dosta ‘pokupila’ od malena gledajući meksičke sapunice. Ovdje sam došla s generalnim razumijevanjem španjolskog, ali nisam se baš usudila govoriti. Moji studenti uglavnom su iz Venezuele i Kolumbije, gdje je obrazovanje u pogledu stranih jezika prilično loše. Iako počinju učiti engleski u srednjoj školi, veliki broj dođe na Trinidad s vrlo osnovnim znanjem engleskog ili pak uopće ne govore engleski.
Stoga u prvih nekoliko tjedana uvijek moramo prevoditi i djelomično komunicirati i na španjolskom kako bismo se razumjeli. Uz to, iako su moji kolege profesori Trinidađani, kolege koji rade u uredu su svi iz Venezuele, tako da provedem veći dio dana slušajući razgovore na španjolskom. Mislim da sam mnogo naučila na taj način i još uvijek nisam počela formalno učiti španjolski, no naš institut nudi i tečajeve španjolskog pa ću možda u budućnosti krenuti na tečaj, kaže Mateja.
Mateja kao profesorica vidi velike razlike između hrvatskog i karipskog obrazovnog sustava:
– Obrazovni sustav ovdje je odraz britanskog obrazovnog sustava. Za razliku od našeg, njihov je obrazovni sustav vrlo kompetititivan već od osnovne škole. Da bi upisali srednju školu, učenici pišu prijemni ispit kako bi se izborili za mjesto u najboljim srednjim školama.
Školovanje je obavezno od 5. do 16. godine, a ono po čemu je Trinidad poseban jest to što nudi besplatno visoko obrazovanje preko programa GATE, koji financira studij u zemlji, a ponekad i sufinancira studij u drugim državama. Vrtić, osnovna i srednja škola su također besplatni. Ministarstvo obrazovanja osigurava i besplatan prijevoz, knjige i hranu za učenike osnovnih i srednjih škola.
Uz to što je obrazovanje vrlo različito od hrvatskog, takva je i sama zemlja Trinidad i Tobago. U njoj se isprepliću različite religije, rase i kulture. Većina stanovništa je afričkog i indijskog podrijetla, no ima i mnogo stranaca. Mateja ističe da ima informaciju da još nekoliko Hrvata živi na njezinom otoku Trinidadu, iako se dosada još nije srela s njima.
S nezaposlenošću Trinidađani gotovo da i nemaju problema jer na otoku nazaposlenost iznosi samo 3%. Zahvaljujući naftnoj industriji, vrlo je lako pronaći posao, a Mateja ističe da onaj tko ima posao i relativno dobro živi jer su troškovi života povoljni. Primjerice, ne plaća se porez na većinu hrane. Dakako, karipske zemlje su vrlo različite pa je tako u susjednoj Grenadi nezaposlenost čak 30%.
Mala stopa nezaposlenosti na Trinidadu, uživanje u pješčanim plažama, nepreglednom moru i trinidadskom karnevalu ono je što bi namamilo svakog posjetitelja u ove karipske predjele, dok za one željne mirnijih predjela Mateja predlaže drugi dio dvootočne države, Tobago:
– Iako čine jednu zemlju, otoci Trinidad i Tobago su prilično različiti. Trinidad je industrijski, dok je Tobago jos prilično netaknut i omiljena je destinacija za odmor Trinidađana, ali i stranaca. Plaže na Tobagu su predivne te uoči svakog državnog praznika, kao i nakon trinidadskog karnevala, koji je poznat kao jedan od najvećih i najboljih na svijetu, veliki broj Trinidađana krene put Tobaga.
Visoke temperature tijekom cijele godine su nešto na što se treba priviknuti, a Mateja izdvaja Božić u tropima kao jedno posebno iskustvo:
– Zbog vrućine uopće nemaš osjećaj da je Božić, ali pripreme za njega počinju već u listopadu. Kada vidiš božićne lampice na palmama, shvatiš da se bliži Božić i da možeš imati drugačiji božićni ugođaj od onog iz Coca Colinih reklama.
Mateja uvijek pronalazi dovoljno vremena za uživanje u karipskim prirodnim ljepotama i svome poslu, a trenutno radi na istraživanju i testiranju platformi za online učenje, koje bi studentima omogućile samostalniji rad. Istodobno radi i na projektu uvođenja učenja na daljinu, što će njezinom Institutu omogućiti da stupi u kontakt i s onim studentima koji nisu na Trinidadu.
Što se tiče pitanja o njezinom ostanku na Trinidadu, Mateja odgovara:
– Sve mi se ovo dogodilo prilično neočekivano, tako da mislim da nema puno smisla planirati unaprijed. Voljela bih se vratiti u Europu, a san mi je živjeti i raditi u Engleskoj ili Švedskoj. Hrvatska je također uvijek otvorena opcija ako se situacija malo popravi, no zasad se najviše veselim ukidanju restrikcija za rad Hrvata u državama EU jer mislim da će to za nas mlade otvoriti mnoge prilike.
