Hrvatski azili puni su ostavljenih pasa, a svi imaju istu priču. U jednom trenu postali su višak i trebalo ih se riješiti. Medo Mali, dugogodišnji stanar azila Prijatelji Čakovec, postao je smetnja u planovima njegove obitelji. Nikako se nije u njih uklapao i zato su ga ostavili. Njegovu priču ispričala je Aleksandra Hampamer, voditeljica čakovečkog skloništa:
– Medo Mali kod mene je već dvije godine. Medo je azilski pas čiji čip ima samo četiri znamenke, onda možete zamisliti koliko je star. Ostavljen je azilu prije 7 godina jer su njegovi odselili u Njemačku, kao da u Njemačkoj nema mjesta za pse. Dane je provodio u azilu i iz zime u zimu obećavala sam mu da je sljedeći kojeg ću uzeti kući.
Uvijek je netko bio hitniji, no prije dvije godine, bez obzira na punu kuću privremenaca iz azila, uzela sam Medu kući da ugrije stare kosti kraj tople peći u zimskim danima. Da se sunča na zelenoj travici u dvorištu, da mu netko češka uši što voli najviše na svijetu, da se ljuti na štence koji mu kradu hranu i da hoda dvorištem stupajući poput paradnog konjića.
Onda je oslabilo srce, počela se skupljati voda, pa kašalj, pa terapije i posljednjih dana Medo kopni, sve teže staje na svoje tanjušne nožice, puno spava. Iznosim ga van, ponekad stane na noge, ponekad padne i životna sila polako napušta njegovo staro tijelo.
Medo Mali nikad nije dobio svoj stalni dom do prije nekoliko dana. Sad se zove Medo Mali Hampamer i nadam se da mu je ovaj privremeni dom bio barem malo ljepši od azila i da će ga s onu stranu duge ispratiti ljubav koju smo moja mama i ja, i naši psi, imali za njega. Želite li se pozdraviti s njim, ovo je prilika, poželite mu mir i spokoj. Volim te Medo Mali – poručila je dragom psu.
U svom pismu objavljenom na Facebook stranici dodala je i da je u čakovečkom azilu još pedesetak pasa poput Mede. – Udomite dedeka ili bakicu, pružite im tople starije dane, a osjećaj koji ćete dobiti zauzvrat je neprocjenjiv – kaže A. Hampamer.
