Poznato je kako je Međimurje iznjedrilo mnoge uspješne ličnosti, od kompozitora Josipa Štolcera-Slavenskog pa sve do brojnih liječnika, profesora, inženjera, znanstvenika i umjetnika na koje Međimurci mogu biti ponosni. Mnogi od njih u svijet su se uputili iz Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu, po mnogima najbolje međimurske srednje škole i jedne od najboljih u Hrvatskoj, a kamo ih je životni put odnio iz Međimurja, čime se danas bave te kako vide svoju budućnost i profesionalni razvoj, otkrivat ćemo svakog tjedna.
Maša Martinović (26) iz Čakovca magistra je farmacije i trenutna europska prvakinja u karateu. Osim što je druga na ljestvici Svjetske karate federacije te jedina iz Hrvatske među prva tri mjesta, radi i u struci u odjelu registracija lijekova jedne zagrebačke tvrtke. Put do vrha nije bio nimalo jednostavan, ali Maša je uvijek uspješno kombinirala svoje dvije strasti.
Nakon pohađanja Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu upisala je farmaciju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu, što je za nju bio logičan izbor:
– Oduvijek me fascinirala ljudska fiziologija, odnosno način na koji naše tijelo funkcionira, a u gimnaziji su mi najzanimljiviji predmeti bili kemija i biologija te se farmacija nametnula sama po sebi. Također mi je bilo važno i što diploma farmacije nudi široku lepezu mogućnosti zapošljavanja, što se i pokazalo točnim jer smo svi moji kolege s fakulteta i ja relativno brzo i lako pronašli posao u struci, objašnjava Maša.
Studentski dani ostali su joj u najljepšem sjećanju, a u tome je neizostavno mjesto imao život u studentskome domu, laboratorijske vježbe, veliki izazovi u učenju te konstatntno balansiranje između fakultetskih, sportskih i društvenih obaveza. Upravo su sportske obaveze ostavile velik utisak na njezin život. Karateom se počela baviti još kao šestogodišnjakinja u čakovečkom KK Globusu:
– Sve je krenulo kao dječja igra, ali je s vremenom preraslo u nešto mnogo ozbiljnije: svakodnevnu naviku bavljenja sportom i veliku ljubav, nadovezuje se Maša.
Iako je nakon gimnazije pohađala zahtjevan fakultet, kaže da je taj period bio zlatno doba za bavljenje sportom:
– Kada sam na fakultetu pohvatala sve konce, posebno posljednje tri godine, lako sam u raspored mogla uklopiti i više treninga dnevno, pripreme i odlaske na natjecanja, dakako, uz dobru organizaciju i puno planiranja unaprijed. Moram priznati da su profesori na fakultetu bili jako korektni oko prilagođavanja termina ispita i premještanja rasporeda, tako da mi je i to dalo dodatni poticaj da opravdam njihovo povjerenje i položim ispite u roku.
Veliku ulogu u njezinom sportskom angažmanu imao je i njezin zagrebački klub KK Hercegovina-Zagreb, koji joj je pružio odlične uvjete treniranja – dvoranu dostupnu 24 sata dnevno, kvalitetne treninge i velik seniorski tim. Uz to je već je dugi niz godina i dio hrvatske karate reprezentacije, a iako je karate individualan sport, Maša kaže da je iznimno bitan osjećaj zajedništva i podrške u ekipi koja svima daje poticaje za bolje rezultate.
Sudjelovanje na klupskim ili reprezentativnim priprema vrlo je zahtjevno jer je potrebno odraditi i do tri treninga dnevno, što ostavlja vremena samo za dnevne obroke i spavanje. Maša ističe kako na pripremama ima i luksuz koji inače imaju samo profesionalni sportaši, a to je da se psihički može isključiti iz svega ostaloga i misliti samo na tehniku i taktiku kojom će pobijediti protivnike.
Pokazalo se da su njezine tehnike i taktike usitinu učinkovite jer je nakon svjetskih i europskih medalja u ekipnoj konkurenciji, deset medalja na Karate1 natjecanjima i zlata na Svjetskim borilačkim igrama, ove godine napokon dobila priliku nastupiti pojedinačno na Europskom prvenstvu, a kući se vratila s najboljim rezultatom – osvojenim zlatom:
– Europsko zlato je najvrijednije odličje koje sam dosad osvojila. Osjećaj je neopisiv jer znači potvrdu dugogodišnjeg rada i truda mene same, ali i svih ljudi koji su mi pomogli na tom putu, ističe Maša.
Zbog postignutih se rezultata trenutno nalazi na drugom mjestu Svjetske karate federacije u svojoj kategoriji, ali kaže kako put do vrha nije bio nimalo jednostavan:
– Kako bi se to postiglo, potrebno je konstantno osvajati medalje na međunarodnoj sceni (boduju se samo svjetska i kontinentalna prvenstva te nekoliko jakih međunarodnih natjecanja). Bilo je i trenutaka kada sam se pitala isplati li se sve to, posebno u periodima kada nisam imala maksimalnu podršku u Hrvatskoj, ali bila sam ustrajna i na kraju se isplatilo.
Uz sve što sport od nje zahtijeva, Maša uspješno paralelno vodi i karijeru kao magistra farmacije, što joj dupkom ispunjava svaki radni dan. – Radim u odjelu registracija lijekova gdje se bavim procesom stavljanja na tržište lijekova, kozmetike, dodataka prehrani i medicinskih proizvoda. Tijekom tog procesa utvrđuje se kakvoća, djelotvornost i sigurnost primjene tih proizvoda, neposrednom suradnjom s državnim tijelima kao što su Agencija za lijekove i medicinske proizvode i Ministarstvo zdravlja.
To je posao koji zahtjeva pedantnost, mnogo specifičnog znanja i poznavanja zakonskih propisa te konstantnu edukaciju u vidu seminara, radionica i tečajeva. Na poslu sam od 8 do 16 sati, nakon čega se nakratko pretvaram u kućanicu koja kuha, sprema i pegla. U 19 sati sam već na treningu, a oko 22 sata vraćam se kući vrlo umorna, no ispunjena uspješnim danom, govori nam Maša.
Maša ističe i podršku koju joj je kroz cijeli život pružala njezina obitelj, ali i svi treneri te kolege iz kluba. Spoznaja da oko sebe ima ljude na koje se uvijek može osloniti, ulijevala joj je veliku sigurnost u njezinom putu prema naprijed. Cjeloživotno bavljenje sportom na vrhunskoj razini naučilo ju je da uspjeh može postići samo uz odricanje, rad i trud, kako u sportu, tako i svojoj karijeri farmaceutkinje:
– Možda se taj uspjeh neće dogoditi odmah, ali treba imati vjere i biti uporan pa onda nekako sve dođe na svoje. Također sam naučila da je samokritičnost jako važna odlika koja nas potiče da se svakim danom trudimo biti još bolji, ali da je treba držati su ravnoteži sa samopouzdanjem i samopoštovanjem koji su također neophodni, nadovezuje se Maša.
Ispred nje je nastup na Europskim igrama u Azerbajdžanu u lipnju, što je iznimno veseli te se nada da će na postolju opet moći slušati hrvatsku himnu. Uza sve sportske uspjehe, Maša napominje kako je svjesna prolaznosti sportske karijere pa se u budućnosti želi usavršavati i stjecati iskustva u području farmaceutske regulative, a ni posao u ljekarni nije isključen jer godinu provedenu na stažiranju u jednoj zagrebačkoj ljekarni pamti kao jedno od najzanimljivijih profesionalnih iskustva.
