Na zahtjev Alojzija Gruice, priora samostana sv. Jelene pokraj Čakovca, Mihovil Ivan Althan opomenut je jer je njegov podanik Mihovil Mezga 24. travnja 1773. provalio u Vodeni Vrh i vinograd Forgač na brdu Lopatinec te je od samostanskog vinotoče uzeo četiri urne mošta.
Prior je od grofa zatražio da u roku od pet dana istraži slučaj i namiri štetu. Taj slučaj ostao je zapisan na papiru koji se čuvao u zaštićenom arhivu povijesne građe, a danas se može pročitati i na – internetu. Državni arhiv za Međimurje u Štrigovi predstavio je u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom digitalizirane 1444 stranice teksta pisanog na papiru (pergameni) iz građe nekadašnjeg pavlinskog samostana Čakovec, koji se nalazio na području današnjeg Šenkovca.
– Gradivo sadrži darovnice i potvrde darovnica za samostanske posjede od kraja 14. stoljeća koji obuhvaćaju veći dio gornjeg Međimurja, od Štrigove do Čakovca, kao i ostale spise koji reguliraju pravno-imovinske odnose. Među gradivom se posebno ističu dokumenti članova obitelji Zrinski i arhiv obitelji Nagyfalussy te samostanski inventari – pojašnjava ravnatelj Državnog arhiva za Međimurje Jurica Cesar.
Gradivo je digitalizirano po redoslijedu kojim je sređeno u arhivskom fondu i dostupno je putem mrežnih stranica www.dram.hr. Pisana građa je restaurirana, a budući da se radi o izuzetno vrijednom i jedinstvenom arhivskom blagu koje svjedoči o povijesti na prostoru Međimurja od razvijenog i kasnog srednjeg vijeka do kraja 18. stoljeća, valjalo ga je zaštititi od prekomjernog korištenja i oštećenja. Odlučeno je stoga da se građa digitalizira. Ministarstvo kulture odobrilo je 20.000 kuna.
Fond nekadašnjeg pavlinskog samostana bit će posebno zanimljiv istraživačima lokalne povijesti, no bit će od velike pomoći i istraživačima rodoslovnih stabala, studentima, školama i turističkim djelatnicima koji bi neke detalje mogi iskoristiti za promidžbu. Zainteresiranih već ima, posebno za građu o vinogradima.
Vezano pak uz slučaj s početka teksta, prior Gruica je nakon dva mjeseca ponovno pisao gospodaru Međimurja jer je Mihovil Mezga, ovaj put u pratnji Juraja Bresza, Josipa Kolca i Gašpara Sólya, provalio na imanje Zasad i od samostanskog vinotoče uzeo vjedro vina.
Da je vino (i tada) bilo popularno, govori i opomena međimurskom vlastelinstvu čiji su službenici 1. srpnja 1773. “uznemiravali mirno održavanje sajma i točenje vina”. U zapisu iz 1728. godine spominje se i zaboravljena sorta vina.
