Dan Svih Svetih blagdan je kada se svi sa velikim pijetetom prisjećamo svih naših dragih preminulih te im na taj odajemo posebnu počast paljenjem svijeća te ukrašavanjem grobova cvijećem. Tako se na gradskom groblju u Murskom Središću na Svetoj misi za sve preminule koji počivaju na njemu mjesni župnik Tomislav Antekolović prisjetio svih onih koji više nisu među nama.
Istaknuo je da se samo prisjetimo koliko njih više nema, ali su za prošli blagdan Svih Svetih bili još tu pokraj nas. Nakon Svete mise procesijom se krenulo prem Glavnom križu gdje je župnik posvetio groblje , a predstavnici gradskih vlasti – gradonačelnik Dražen Srpak, njegov zamjenik Zvonko Vrtarić i predsjednik GV Miljenko Cmrečak zapalili su svijeće u spomen svih onih koji počivaju na tom groblju. Posveta groblja bila je još i kod drvenog starog križa.
Blagdan Svih Svetih iskorišten je i za otkrivanje spomen ploče Slaveku Srncu ili kako su ga mještani od milja zvali Netinom Slaveku. Mnogi mladi sigurno ne znaju puno o tom “dobrom duhu” Murskog Središća o čemu svjedoče riječi presjednika GV-a Miljenka Cmrečaka.
“Gospodin Slavko Srnec rođen je 25.01.1920 godine u M. Središću. Tu je odrastao i završio osnovnu školu. Imao je sestričnu Marišku i živjeli su u maloj trošnoj kučici u ulici J.Broza 70. Kako su u to vrijeme u Središću imali nadimke pa su ga imali i oni. Zvali su ih Netini. Slavek Netin bio je topla ljudska duša i bio je osoba koja je svom mjestu Središću dala obilježje. Iako je bio siromašan novcem, bio je bogat duhom i umom.
Vjera i Bog bili su mu stalni pratioci i nije bilo “svetka”, a da on nekom u Središću ili okolici nije osobno čestitao rođendan. Nije bilo osobe u Središću koju on nije poznavao nikad nikog nije zaboravio, a dobra volja i uvijek topla riječ bili su njegovi stalni pratioci. Njegovo poštenje bilo je neizmjerno i koliko god skromno živio nikad nikome nije uzeo ni novčića. Živio je od svog rada. Njegova velika “črna taška” bila je ispunjena svijećama i Listom Međimurje i to je bio način njegove zarade i prehranjivanja.
Kad bi u daljini ugledali osobu sa dugim prepoznatljivim balonerom znalo se da to ide Netin Slavek. Bio je prvi pravi jedini serjojnski kolpolter. Uz taj svoj posao nosio je i uvijek dobro sa sobom, vedar duh, poticao na krepost i dobre navike i svakome pomagao da lakše podnese to burno more života. Poznavajući odlično i mađarski jezik često je obilazio susjedno nam Prekmurje i tako prenosio vijesti s jednog i drugog kraja.
Rado su ga svi mještani gostili, ali u slučaju da taj dan domaćin nije imao vremena za Slaveka trebalo ga je samo ponuditi grahom i on bi to veoma elegantno odbio i odjurio dalje. Taj možda mali, novcem siromašan, skroman, ali nadasve čovječan, plemenit, druželjubiv, ali ne i nametljiv Slavek Netin pučanin, figura je koja osvjetljava ovaj grad svojom osobnošću.
Umro je 18.06.1991. godine tiho, neprimjetno u svojoj siromašnoj kućici u bijedi siromaštvu te pokopan na mjesnom groblju tu odmah kraj stare kapure. Kako je živio takav mu je bio i grob, nezamjetan, skroman, prekriven travom i svakako je zaslužio da se o njemu i njegovom imenu pobrine Gradska vlast jer to si je taj mirni skromni čovjek i zaslužio”.
Oni stariji koje će ovaj članak podsjetiti na prošlost i neka davna vremena sigurno će se sjetiti Slaveka Netinog i sigurno će se svatko prisjetiti barem jedne anegdote sa tim malim, ali tako velikim čovjekom, piše Muralist.
