Popularna dječja spisateljica i dugogodišnja urednica nadaleko poznate “Modre laste” Željka Horvat-Vukelja u četvrtak, 16. listopada 2014. godine, u sklopu manifestacije Mjesec hrvatske knjige, posjetila je Knjižnicu i čitaonicu Goričan i u tamošnjem Društvenom domu je na originalan i vrlo zanimljiv način, kroz priču, glumu, pantomimu i glazbu prezentirala svoje književno stvaralaštvo.
Književni susret za predškolce Dječjeg vrtića Ružica iz Goričana, 1., 2., 3. i 4. razred Osnovne škole Goričan organizirale su knjižničarke Knjižnice i čitaonice Goričan Jadranka Ivanović i Sanja Glavak. U pratnji svojih učitelja učenici su napunili cijeli prostoriju i jedan školski sat uživali u pričama, poukama, šalama i savjetima Željke Horvat-Vukelja.
Kao i uvijek, Željka je u goste došla u pratnji svoje nadaleko poznate ljubičaste torbe – Ljubice Torbić, znane i pod umjetničkim imenom Violeta. Violeta je torba s mnogo pretinaca i džepića u kojima se krije bezbroj iznenađenja, sitnih stvarčica i rekvizita od kojih svaki nosi svoju priču s poukom. Najprije je gošća sve dobro zagrijala uz zvukove usne harmonike. Tako su svi redom uz njezino sviranje pljeskali najprije lijenim, a zatim veselim pljeskom.
Zelena žaba napravljena od drveta kreketala je i umjesto da udvostruči iznos od 10 kuna koje joj je gošća stavila u usta, ona je za te novce kupila sebi čokoladice Životinjsko carstvo, a ispljunula je samo njihove omote. Kako se u ovoj priči spominjao novac, književnica je sve prisutne upozorila i pokazala im koliko je važno i korisno štedjeti.
Tako je svima postavila težak matematički zadatak, a svi su na kraju zaključili kako će, bacajući svaki dan u mjesecu 50 lipa u šparavac sakupiti 15 kuna koliko je upravo dovoljno za jedan broj Smiba. Slijedila je priča o vrbi, jablanu i vazdazelenom grmu, a glumci su bili djeca iz publike. Priča je to o drveću i njihovom životu, komplikacijama do kojih dođe kada se dogodi ljubav između jablana i vrbe i o sretnom kraju kada svatko nađe svoju srodnu dušu.
Tu se našao i plavi novčanik koji je gospođu, svaki put kad bi iz njega pokušala uzeti novac da kupi štikle ili napravi frizuru, ugrizao za prste jer je bio jako škrt. No, kad je shvatio da je pogriješio, ispričao se i gospođa je kupila sve što je željela. Za kraj gošća je pripremila francusku priču o dječaku koji je na uzici umjesto mačke vodio knjigu.
U pripovijedanje priče Željka je uključila svih stotinjak učenika iz publike koji su joj s velikim zadovoljstvom pomagali pri stvaranju raznovrsnih zvukova. Prije nego što se oprostila, Željka je učenicima kao prava učiteljica dala i ocjenu. Za zalaganje, kao i za znanje, ali i za lijepo ponašanje dobili su čistu peticu i paket s notesom i jednim brojem časopisa Smib.
