Dragutina Hoblaja – Drageca, poznatog središćanskog ugostitelja mnogi znaju. Ali koliko vas je do sada znalo da Dragec od 2011. godine živi sa transplantiranom jetrom i to kako sam kaže živi jedan vrlo zdrav i kvalitetan život?
Kako se često događa, tako je i Dragec svoju bolest jetre otkrio sasvim slučajno. Pripremajući se za operaciju bruha u ŽB Čakovec nakon detaljnih pretraga kod dr. Magaša i dr. Sklepića otkriven je problem jetrenih enzima. Zadržan je u bolnici te je započeto liječenje tabletama nakon čega je otpušten na kućnu njegu. No s vremenom se taj način liječenja pokazao neuspješnim.
Naime Dragutin je u roku 2-3 mjeseca izgubio 25 kg težine te je ona spala ispod 50 kg. Uspio je uz pomoć sestre Ane uspostaviti kontakt sa dr. Nikolom Sobočanom, liječnikom porijeklom serjojnčarom, koji mu je dogovorio pregled i ostanak u bolnici Merkur u Zagrebu. Nakon dvotjednih pregleda u bolnici su rekli da postoje dva rješenja njegovih zdravstvenih tegoba ili ugradnja premosnice ili transplantacija cijele jetre, piše Muralist.
S obzirom na njegovu životnu dob u to vrijeme 39 godina, rečeno mu je da je transplantacija najbolje rješenje. Dragec je otpušten kući na liječenje te je slijedio onaj najteži dio – čekanje donatora. U ponedjeljak, 31. svibnja 2011 god. pozvan je u bolnicu Merkur gdje je u noćnim satima podvrgnut transplantaciji jetre. Sam zahvat trajao je 8,5 sati. Trebalo je čekati još daljnjih 48 sati da se vidi kako će i hoće li organizam prihvatiti novi organ. Na sreću sve se je odvijalo vrlo pozitivno za Drageca i on je nakon osam dana otpušten kući na daljnju kućnu njegu.
Velika je zahvalnost Dragutina prema svima koji su mu pomogli u tim teškim trenucima, dr. Kocmanu i njegovom timu koji je izvršio transplantaciju, dr. Sobočanu koji mu je pomogao kad je najviše trebalo, dr. Olujiću i sestri Bojani Balaž koji su mu od prvog trenutka od saznanja pa do danas, kada mora dnevno trošiti terapiju protiv odbacivanja organa jako puno pomogli, pa do supruge Sandre koja mu je u tim teškim trenucima bila najveća pomoć.
Zahvaljuje se i mnogobrojnim prijateljima koji ga nisu zaboravili ni onda kada mu je bilo najteže. “Odlučio sam ispričati svoju priču iz dva veoma važna razloga. Prvo da ljudima kažem da ne stoji ona uvriježena činjenica među narodom da bolest jetara izaziva samo pretjerano konzumiranje alkoholnih pića, jer ima jako puno slučajeva kada ljudi nisu ni pili ni pušili, a ipak su oboljeli od teške ciroze jetara.
Jedan od primjera je i gospođa koja je u stvari prva trebala dobiti jetra koja su na kraju meni transplantirana. Naime nikad u životu nije popila ni kap alkohola ni popušila ni jednu cigaretu, a oboljela je od teške ciroze pa joj je bila potrebna transplantacija.
Drugi razlog je da pokušam uvjeriti ljude da je donatorstvo organa veoma važna stvar u današnje vrijeme kada je medicina toliko napredovala da se može pomoći velikom broju ljudi kojima inače ne bi bilo pomoći. Svakako na kraju moram se zahvaliti i cijeloj mojoj familiji koja me je u tijeku tih teških trenutaka svesrdno pomagala i tješila”.
Na pitanje što zna o samom donatoru Dragec je rekao da zna veoma malo te da je bio iz Varaždinske županije i da je poginuo u prometnoj nesreći, no do podataka je i teško doći jer oni nisu dostupni.