Na blagdan svete Ane, a tako je to u Međimurju stoljećima, požnjeveno je posljednje žito, a mi smo bili na žetvi ko Zvonka Jakopića iz Železne Gore, na njegovom imanju koje se nalazi u polju između naselja Bukovec i Prekopa u prelijepoj udolini gornje međimurskog krajolika.
Kako to nalaže praksa ali i višestoljetna tradicija žeteoci su se na imanju Jakopićevih okupili u 5 sati ujutro kada su s tornja štrigovske župne crkve zvona pozvala na molitvu Zdravo Marijo. Žeteoci su se pomolili, popili štamperlin žganice, uzeli koji kolač i potom krenuli u polje.
Žnjelo se na tri kose, jer toliko žetelaca zahtjeva površina od blizu hektar njive zasijane kasnim žitom (raži). Prvi kosac bio je Alojz Hunjadi, a s njim su u vrsti bili nabiralja, povreslač i vezač, Danica Polanec, Ivan Novak i Stanko Heric. Drugi kosac bio je Dušan Rebernik, a iza njega sastav Željko Bogdan i Jasenka Novak, dok je treću kosu vodio Zlatko Jakopić, S Danicom Štampar, Matejom Novak i Darinkom Kolarić.
Snopove su u stave skladali zamjenica međimurskog župana Sandra Herman, štrigovski općinski načelnik Stanislav Rebernik, Franjo Varšić, Davor Čavničar i Dragica Čavničar. Nakon polovice obavljenog posla uslijedila je tradicionalna međimurska južina, meso z tiblice, domaći klobasi, sir z vrhnjem, zobil, kvašeni vugurki, povetica i na kraju dober gemišt. Potom slikanje z eMedjimurje i nastavak žetve.
Nekoliko dna snopovi će ostati na njivi da se klasje i slama posuše i provjetre, a onda se odvezu doma, gdje će tradicionalnim načinom mlaćenja biti istreseno zrnje, a iz snopova će biti napravljene šopice za prekrivanje starinske klijeti. Zrnje pak će se preraditi u brašnu i koristiti za domaći međimurski hrženi (raženi) kruh.
Daklem, ovo nije bila žetva nekakvog KUD-a ili sličnih udruga, nego prava gospodarska žetva na kojoj je dobiveno oko tri tone žitnog zrnja i nekoliko vozova šopov ai slame.
Da to bude i zapisano, novinare je pozvao Bojan Štampar, ponajbolji međimurski vinogradar i vinar koji se pobrinuo i za svu logistiku, pomogavši tako obitelji Zvonka Jakopića, da kvalitetno i medijski atraktivno obavi žetvu žita 2014. i sačuva tradiciju koja poalko ali na žalost sigurno iščezava iz našeg kraja.
Kao se to ipak ne bi zaboravilo ljudima treba poticaj, ne toliko novčani koliko verbalni s porukom da takva žetva nešto znači, stoga su i dožupanica i načelnik bili pozvani da kao ljudi iz vlasti nešto učine, kako lijepa gornje međimurska polja ne bi preplavili drač, koprive i trnje.
