Poznati međimurski strongman Ivan Međimurec iz Svetog Križa poslao nam je zanimljivu priču o napuštenom psu kojeg su svi zaboravili. Upravo ovaj pas potaknuo ga je da si postavi pitanje: U kakvom svijetu mi to živimo? Njegovu priču pročitajte u nastavku:
“Na ovu priču me potaknulo jedno malo napušteno biće na četiri noge. Naime, vidio sam na Facebooku jednu sliku napuštenog psa koji luta ulicama grada Preloga. Čuo sam se s jednom prijateljicom u vezi tog psa. Ona mi je rekla: “Pas je jako prestrašen, gladan, žedan, ima upalu očiju, ulicama luta već nekoliko…Ja sam ga pokušala primiti ali nikako se neće dati.”
Pošto jako volim životinje otišao sam tamo da ga pokušam primiti i skloniti sa ceste na sigurno. Kada sam išao tamo, jedna osoba mi je rekla: Ivane čemu sve to? I ja ne mogu gledati tako napuštene životinje, ali kamo bi svi došli kad bi razmišljali kao ti? Ovdje je jako veliki problem – kamo bi svi došli?
Današnji svijet je takav da ljudi najviše gledaju samo sebe, a ne i malo oko sebe. Da bi se pomoglo ovom psiću trebalo je odvojit malo više svojeg vremena i uhvatiti ga, pomoći mu da ne bude na suncu i ulici. Danas čovjek nema poštovanja jedan prema drugome, a kamoli tek da ima poštovanja prema nižim bićima. Molim Vas, malo se okrenite oko sebe, što vidite?
“Ovo siroče luta u Prelogu već par mjeseci, ako ga netko uspije uloviti ili namamiti u dvorište neka se javi na 098/181-2144. Kujica je dehidrirana, sa teškom upalom očiju i otvorenim ranama na vratu. Ukoliko se ne zbrine uginuti će”, napisala je prije 24sata na svome Facebook profilu Martina Blažinčić koja ga je pokušavala uhvatiti, ali bezuspješno.
Zar je ovaj crni i oholi svijet naša budućnost? Kad bi barem svaki čovjek jedanput na tjedan učinio dobro djelo, nekome pomogao, pružio ruku nemoćnoj osobi, oprostio nekome, samo kad bi podigao papir sa ulice i stavio u kantu za smeće već bi to bio veliki napredak.
Ovaj život i ovaj svijet u kojem živimo okrenuo se skroz, stigla su teška vremena, stišću nas dugovi, rate, krediti, nemir je posut oko nas. Ali kod toga mi zaboravljamo da smo ljudi. Samo mi sve to možemo promijeniti, nemojmo misliti samo na svoje probleme i samo na sebe. To nije u redu. To ne znači da smo spriječeni pomagatI ili činit dobra dijela. Ipak smo mi ljudi!
Jedino mi možemo popraviti ovaj svijet, ispravitI greške, pomoći drugima. Odrasli su uzor mlađima. Zar na ovaj način, na koji većina ljudi živi i kako većina ljudi postupa, mladima dajemo do znanja da treba živjeti? Ne, nije način. Danas je nekim ljudima sramota i pozdraviti, a kamoli tek pomoći.
Kada sam hvatao psa, sjedim kraj glavne ceste u Prelogu i čekam da mi pas priđe. Strpljivo i lagano mu dajem hranu i tako ga mamim u svoje naručje. Ljudi su prolazili kraj mene, pogledali bi me čudnim pogledom, a neki su svojoj djeci rekli: Nemoj prilazit! Zar je to ljudski, zar tako svojim najmlađima pokazujemo kako se postupa? To nije ispravno, to možemo samo mi promijeniti.
Kad bi ljudi više pomagali jedni drugima ovaj svijet bi bio puno ljepši i sigurniji za naše mlađe naraštaje. Pas je sklonjen s ceste, a Vas dragi čitatelji zamolio bih da činite svaki dan dobra dijela, volite, praštajte i budite ljudi.
Mahatma Gandhi (1869-1948, indijski političar i zastupnik nenasilnog otpora) : Veličina i moralni napredak naroda moći će se mjeriti po tome kako postupaju sa životinjama…”
