U Goričanu je ove nedjelje na Ivanje, 29. lipnja Svetom misom proslavljeno četrdeset godina svećeničke Službe velečasnog Pavla Markača, rođenog u Goričanu -“gorčkog sina” koji je svoju svećeničku Službu započeo 7. srpnja 1974. godine u Goričanu.
Prije početka svečane Svete mise, čestitke i lijepe želje velečasnom Pavlu uputili su: Josip Vargec, predsjednik Cehovskog društva Sv. Leonard iz Goričana, Josip Vugrinec u ime vjernika župne zajednice Goričan, a u ime Župe Sv. Leonarda iz Goričana i prisutnih svećenika to je učinio velečasni Petar Majstorović. Za taj dugi pastoralni i svećenički rad, prisutni su se dugim i gromoglasnim pljeskom zahvalili Pavleku, kako ga od milja zovu njegovi “gorčenci”.
Velečasni Pavao Markač rođen je 1948. godine u Goričanu, u seljačkoj obitelji, od oca Pavla i majke Barbare, koji su imali još djece i to: Barbaru, Stjepana, Mariju i Katarinu. Kako se njihova kuća nalazi blizu crkve, kao dijete bio je ministrant na svetim misama kod pokojnog župnika Stjepana Ošlaja. To mu nikad nije bilo teško, što govori činjenica da je ponekad bilo čak tri puta na dan na svetoj misi kao ministrant.
U svom obraćanju i zahvali velečasni Pavao iznio je sjećanja na svoju prvu Svetu misu. Još dan danas osjeća toplinu ruku, kojU je pokojni zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić položio na njegovu glavu kad ga je zaredio za svećenika. U svojoj zahvali svima koji su mu pomogli na ovih četrdeset godina svećeničkog staža, prvo se zahvalio svojim pokojnim roditeljima koji su mu dali život i vodili ga putem koji mu je već odredio Bog.
Zahvalio se župniku Stjepanu Ošlaju koji ga je doveo u sjemenište u Zagreb, župniku Augustinu Horvatu koji ga je doveo pred oltar kod služenja mlade mise, župnicima Dragutinu Bacingeru i Antunu Hoblaju koji su mu pomagali u njegovoj Službi. Zahvalio se i sadašnjem župniku u Goričanu Petru Majstoroviću kojem je čestitao imendan te se zahvalio svim prisutnim župnicima iz Donjomeđimurskog dekanata sa prisutnim dekanom Antunom Hoblajom iz Preloga.
Velečasni Pavao otkrio je kako je već kao dijete u majčinom trbuhu bio određen da bude svećenik. Njegova pokojna majka Barbara rekla mu je to kada se zaredio za svećenika, a priča je istinita i ide ovako: “Nakon dva poroda u kojima su roditelji izgubili tek rođene blizance, kada je nosila Pavla pod svojim srcem, majka se zavjetovala i molila dragog Boga da ako se bude rodilo živo i zdravo muško dijete, da će mu ga prepustiti u Službu svećenika.” Tražimo čuda, ne vjerujemo, a istiniti događaj vjere da Bog postoji, imamo tu ispred nas, samo ga ne vidimo i ne čujemo.
Kroz svojih četrdeset godina Božje Službe, Pavao je kao svećenik služio u zagrebačkim župama, te u Karlovcu. A onda se vratio bliže domu, kamo ga je srce vuklo i to u: Imbriovec, Legrad, Sveti Đurđ kod Ludbrega, Nedelišće, a sada je u Svetoj Mariji. U svojoj Službi poznat je i kao graditelj crkava (Pušćine), kapelica, križnih pilova, te kao održavatelj svih crkvenih oltara i kipova po crkvama. No, to ne bi mogao sam da nije bilo vjernika koji su vjerovali u njegovu riječ i materijalno pomagali crkvu.
Kako je velečasni Pavao poznat i kao recitator međimurskih pjesama, to iskoristi kod Svete mise, na vjenčanju, sprovodu, vatrogasnim skupštinama, pa tako je i ovdje u Goričanu izrecitirao svoju omiljenu pjesmu:
Tu me moja draga majka rodila,
tu me ona prva v’cirkvu vodila!
Boga molit, bližnjeg ljubit vučila,
Boga molit, bližnjeg ljubit navčila!
I na kraju, velečasni Pavlek citirao je i papu Franju koji je rekao: “Ja sam grešnik. A tko od nas na ovom svijetu nije grešnik? U životu je važno priznati grešku “pokajati se i ne biti zlopamtilo.” Prošlo je četrdeset godina od njegove prve svete mise – mlade mise, koja se u Goričanu slavila bez obzira ako i nisi bio iz obitelji mladomisnika.
Velečasnom Pavlu ostao je u sjećanju jedan događaj sa Mlade mise, kada se povorka kretala od kuće mladomisnika prema crkvi uz pratnju Limene glazbe Goričan, a onda je Joška Šercer, vlasnik pekare, gledajući povorku uzviknuo: “Živio mladomisnik!”.
Ja, kao autor ovog teksta, sam kao osmogodišnji dječak u narodnoj nošnji recitirao pjesmicu mladomisniku Pavlu, i nosio s bratom košaru cvijeća (može se vidjeti na slici). Bog Vas poživio još puno let župniče Pavao Markač i kaj se najdemo za deset let v Gorčeni na proslavi zlatnog pira – “50 godina plovidbe u Službi Božjoj”.
