Ulazeći u najmanju međimursku općinu – općinu Dekanovec iz smjera Domašinca ugledao sam toranj crkve Svih svetih koji vam na najljepši mogući način šalje pozdrave dobrodošlice. Moderna tabla na prvu otkriva da se vodi briga o izgledu i samom uređenju mjesta.
Općina Dekanovec smještena je u sjeveroistočnom, pograničnom dijelu Međimurske županije uz rijeku Muru. Najmanja je Općina u Županiji, ali i Hrvatskoj te čini 0,83% ukupne površine Županije. Prema popisu stanovništva u tom pitomom mjestu živi 774 stanovnika, ali tvrde da ih ima više jer neki su pošli u svijet trbuhom za kruhom gdje rade i privremeno žive.
Ženski rod nadjačao je muški. Dakako po brojnosti. Žena ima 409, a muškaraca 365. Na površini od 6,0219 km kvadratnih živi 228 kućanstava. Prekrasno zdanje župne crkve na misnim slavljima okuplja vjernike iz Dekanovac, Domašinca, Novakovca i Kvitrovca. Imaju lijepo uređeno groblje, područnu školu, poštanski ured…
Za kulturni, sportski i društveni život mjesta zadužene su udruge: Limena glazba Dekanovec, DVD, NK Mladost, ŠRD Mura, LD Fazan i KUU Florijan Andrašec u sklopu koje djeluju sekcije Golubice i Udruga žena Vrijedne ruke. Povijesni dan za općinu je 13. svibnja 1997. godine kada su se odvojili od općine Domašinec i postali samostalni. Taj se dan slavi i kao Dan općine. Općina ima status područja od posebne državne skrbi III. stupnja.
Izgled parka ispred općinske zgrade nikoga ne ostavlja ravnodušnim. U njemu je kip kantora Florijana Andrešeca s kojim se mještani ponose i prezentiraju ga kao dekanovskog brenda. U općini nas je dočekao načelnik Ivan Hajdarović (58).
Hajdarović je dugogodišnji član HDZ-a, a mjesto načelnika obnaša od prvog dana, od 1997. godine. Očigledno je omiljen u svome mjestu, ali da bi to postali morate dokazati ne riječima, već djelima. Očigledno je Hajdarović u tome uspio.
Ivan Hajdarović: Kao vizionar svoje sredine maštao sam da Dekanovec bude po mjeri čovjeka gdje žive zadovoljni ljudi
Načelnik najmanje općine u Hrvatskoj ste od njezinog osnutka 1997. godine. U čemu se krije ta dugovječnost?
– Ako čovjek valja, vrijedi, ako vidi razvoj, ako ispred sebe vidi ljude i to prepozna onda je to ključ uspjeha. Potrebna je vizija, znanje, iskustvo i mudrost. Mislim da je to neka tajne u kojoj se skriva moje ime.
U općini radite kao volonter ili profesionalno?
– Više od 10 godina radio sam bez naknade. Od prošlog mandata primam naknadu od 3.700 kuna. Moram napomenuti da je to ukupan iznos koji mi se isplaćuje. Dakle, nema nikakvih dodataka, ali ni isplate putnih troškova.
Dekanovec 1997. godine i danas. Što se promijenilo?
– Kao vizionar svoje sredine maštao sam da Dekanovec bude po mjeri čovjeka gdje žive zadovoljni ljudi i kao takav da bude privlačan svim prolaznicima. Tim motom sam se vodio zajedno sa suradnicima. Sve što smo zacrtali sto posto se ostvarilo, pa čak i iznad očekivanja. U šali sam znao reći da ako će se sve što smo planirali napraviti za naše mjesto – onda “letim u nebo”. Planovi moraju biti uvijek ambiciozni.
No, mi smo s malim i sitnim koracima grabili realizaciji zacrtanih planova. Prvi projekt koji smo ostvarili bilo je uređenje crkvene staze tj. spojili smo staru jezgru mjesta s crkvenim dvorištem. Tu smo položili kamen temeljac našeg znanja i mudrosti te se upoznali na koji način je potrebno realizirati investiciju. Poznati jal posvuda postoji. Vuče priču na svoj mlin da se može bolje, no vrijeme je pokazalo da sam na dobrom putu bio tada i danas.
Kroz plan koji sam predočio Dekanovcu smatram da sam uspio u svemu. Mnoge stvari su se riješili iako se govorilo da pričamo o bajkama: kaj bute vi siromaki kaj bute napravili, govorili su nam. Danas nam govore hotoši (bogatija) – vi se imate. BDP nam je tisuću kuna po stanovniku. Zbog loše demografske slike i kao pogranična općina izborili smo za općinu od posebne državne skrbi. Ta priča je dosta pomogla, ali smo u nekim stvarima zakinuti. Nismo dobili velike novce na taj račun, ali i ono što smo dobili za nas je značajno.
Kroz kapitalne investicije željeli smo riješiti komunalnu infrastrukturu – plinovod, vodovod te cestovnu infrastrukturu sa nogostupima. Odvoz komunalnog otpada mještani si nisu mogli ni zamisliti da će im ga netko odvoziti. Cilj i velika nam je želja da u mjestu imamo doktora, stomatologa i ljekarnu. Okrećemo se turizmu i poticaju proizvodnje zdrave hrane jer se veliki broj domaćinstva bavi poljoprivredom. Lokacija za te namjene je osigurana.
Na prvom su nam mjestu ljudi
Koje tri stvari ili događaja biste istaknuli kao Vaš najveći uspjeh?
– Na prvom mjestu su ljudi što se vidi kroz proračunske stavke. Mi se fokusiramo na narod. Tako za novorođenu djecu roditeljima dajemo po tisuću kuna, imamo deset stipendista, subvencioniramo prijevoz osnovnoškolaca, pomažemo starijima i nemoćnima i sufinanciramo trošak vrtića u iznosu od 40 posto. Za te se namjene godišnje iz proračuna izdvoji oko 300 tisuća kuna.
Kao drugo treba voditi brigu o razvoju. Tu prije svega mislim na poljoprivredu i desetak gospodarskih subjekata. Imao opg-e, peradare, stočare i radare i upravo zato razmišljamo o eko proizvodnji. Ljudi su toliko radišni i marljivi kod nas. Možemo se pohvaliti da imamo doktore, magistre..Takve ljude moramo zadržati da žive i rade u Dekanovcu. Za sve to imamo znanja i potencijala pa očekujemo od Vlade da nam u našim željama pomogne.
I kao treće Dekanovec mora biti mjesto po mjeri čovjeka. Moramo raditi na daljnjem uređenju mjesta, stvoriti budućnost kakvu zaslužuju naši nasljednici.
Imate li slobodnog vremena? Kako ga provodite?
– Najviše slobodnog vremena provodim s unukom. Luka mi je najveće veselje. Volim odigrati tenis, partiju šaha, šetati prirodnim krajolikom koji nas okružuje i dekanovskim ulicama. Prije sam se bavio crtanjem portreta i igranjem nogometa. No, danas mi za to vremena nedostaje.
Što reći za kraj?
– Dekanovec je prekrasno uređena sredina. Ovdje žive dobri i marljivi ljudi. Imamo dobru lokaciju, pa nam nije daleko do Čakovca. Ono što nas veseli je da imamo visoki standard čovjeka. Kad se glave stave skupa može se napraviti čak i nemoguće jer uvijek netko govori kaj ti to treba. Zdušno delamo, a svojim “čarobnim štapićem” uspjeli smo svaku kunu utrostručiti. Nama u Dekanovcu nije nikaj teško!