Blagoslov kuća, stanova, obitelji samo su različiti nazivi za božićne pohode svećenika (negdje i zvonara, kantora i ministranata) obiteljima u njihovim domovima. Stari je to običaj među hrvatskim katolicima. Takav blagoslov prima oko 550 tisuća obitelji u Hrvatskoj.
Kriza i teška gospodarska situacija će sasvim sigurno i ove godine utjecati na crkveni prihod od blagoslova pa se očekuje znatan pad u odnosu na prošle godine, kada je, primjerice, prosjek po obitelji bio 100 kuna, da bi se posljednjih kriznih godina praktički prepolovio. Za svećenike je to zasigurno naporan posao, a za vjernike koji ih s radošću primaju radostan događaj koji se ne smije propustiti. Ljudi na ulicama traže i pitaju “gdje su križari?” kako ih ovi ne bi iznenadili.
Ulazak svećenika u kuću mnogima znači puno. Međutim ima i onih koji smatraju da se to radi samo radi novca, a da one duhovne vrijednosti više nema. Postoji li tarife koje vjernici moraju pripremiti? Ne postoje i nitko ih ne može uvjetovati i zadavati. Blagoslov obitelji ništa ne košta, ništa se ne plaća, kao ni posjet svećenika obitelji, domu ili kući. Određivanje bilo koje tarife ne samo da se protivi crkvenom zakoniku nego i dobrom ukusu, a svećenici bi trebali biti njegovatelji dobrog ukusa. Običaj je da vjernici daju simbolički dar kao znak pažnje, ljubavi i zahvale.
Marija kaže da je za blagoslov pripremila svakome po 50 kuna, a ministrantima 20 kuna. – Nagradim ih koliko mogu. Imam malu penziju, ali za to uvijek prešparam jer mi to puno znači – kaže. Dragutin pak smatra da bi ga bilo sram da im daje manji iznos od 100 kuna. – Mi u Hrvatskoj nemamo porez na crkvu, pa je u našoj obitelji praksa da jednom godišnje dajemo za potrebe župe, a kad nam dolaze u kuću da nagradimo svećenika, zvonara i kantora jer rade cijelu godinu – ispričao je.
– Nisam plaću dobio tri mjeseca. Preživljavamo od plaće koju dobije supruga i imamo troje djece. Smatram da bi i se i oni trebali prilagoditi teškoj situaciji i ne očekivati puno. Ljudi pretjeruju i jednostavno se natječu tko će više dati. Gdje je tu nestala duhovna vrijednost? – pita se četrdesetogodišnjak koji teško spaja kraj s krajem.
Svećenik koji nije želio javno otkriti identitet naglašava da je kod blagoslova doma mnogo važniji susret s obiteljima i dolazak u njihov dom, nego novac koji se dobije od blagoslova. Svaka ga obitelj daje prema svojim mogućnostima i ako može dati. Ipak možda najvažnije od svega je lijepa riječ, osmijeh, stisak ruke i optimistične poruke koje su nam u današnje vrijeme itekako potrebne – poručuje.
A što se darova tiče, neka vas ne opterećuju. Ako imate dajte koliko možete, ako nemate neka vas to ne brine jer duhovni vođa vaše župe zasigurno vam neće zamjeriti (barem bi tako trebalo biti). Jer danas i sitnice, pa koliko god one bile male mogu učiniti život, barem na trenutak, drugačijim. I ne slušajte susjedu koja se voli faliti da bez 500 kuna nema blagoslova…
