Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Međimurske županije, Obiteljski centar za Međimursku županiju, Centar za socijalnu skrb Čakovec, Koordinacija za ljudska prava Međimurske županije, Policijska uprava međimurska, Dom za žrtve obiteljskog nasilja “Sigurna kuća” i Udruga “Zora” u subotu 23. studenog od 9,30 do 11,30 sati u Ulici Matice hrvatske (kod zgrade Scheier) u Čakovcu organiziraju obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.
Obilježavanje je organizirano na način da će se na informativnom štandu putem letaka i drugog propagandnog materijala, te kroz razgovor s mještanima, ukazati na problem nasilja nada ženama u cilju smanjivanja istog. U znak sjećanja na sestre Mirabal koje je 1960. godine u Dominikanskoj Republici brutalno dao ubiti diktator Rafael Trujillo, 25. studeni je odabran kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Sestre Patria Mercedes, Maria Argentina Minerva, Antonia Maria Teresa i Belgica Adela “Dede” rođene su u Dominikanskoj Republici. Pod imenom “Las Mariposas” (Leptiri) djelovale su kao političke aktivistkinje i postale vidljivim simbolom otpora diktatorskom režimu Trujilla. Zbog svojih revolucionarnih aktivnosti i borbe za demokraciju i pravdu uhićene su više puta zajedno sa svojim muževima.
Dana 25. studenog, 1960. Minervu, Patriu i Mariu Teresu likvidirala je Trujillova tajna policija dok su se vraćale iz posjeta zatvoru u kojima su bili njihovi supruzi. Sve tri sestre su zadavljene, a tijela su pronađena polomljenih kostiju. Vijesti o njihovom ubojstvu šokirale su i razbjesnile narod. Sestre Mirabal postale su simbolom nacionalnog i feminističkog otpora, a 1999. godine Ujedinjeni narodi su i službeno potvrdili 25. studeni kao Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Nasilje nad ženama najrašireniji je oblik ugrožavanja temeljnih ljudskih prava (pravo na život, pravo na privatnost i obiteljski život, pravo na zaštitu dostojanstva, pravo na dom, pravo na slobodu izražavanja, pravo na život bez mučenja i nečovječnog postupanja i dr.). Ipak, najveći broj nasilja ostaje neregistriran. Žene se nerado odlučuju prijaviti nasilnika, najčešće zbog straha od izazivanja nasilnika i uzrokovanja još težeg nasilja, ekonomske ovisnosti, niske razine samopouzdanja, mišljenja kako joj ionako nitko ne može pomoći… UN navodi kako je polovica svih ubijenih žena stradalo od ruke svojih sadašnjih ili bivših partnera.
U Hrvatskoj je svakih 15 minuta jedna žena fizički zlostavljana. Poražavajuće su to brojke koje bi trebalo češće iznositi u javnost, ako ne zbog pobuđivanja svijesti u javnosti kako je svaki oblik nasilja neprihvatljiv i treba ga prijaviti, onda zbog sjećanja na tri žene čiji je život nasilno prekinut 22. rujna 1999. godine.
Naime, osim Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama u Hrvatskoj se 22. rujna obilježava kao Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Dan se obilježava u sjećanju na žrtve nasilja nakon brakorazvodne sudske parnice na općinskom sudu u Zagrebu, gdje se 22. rujna 1999. godine održala sudska parnica na kojoj je Mate Oraškić ubio svoju suprugu Gordanu, njenu odvjetnicu te sutkinju. Oraškić je osuđen na 40 godina zatvora.
Poduži je popis domaćih propisa koji u cijelosti ili djelomično reguliraju problematiku obiteljskog nasilja. To su prvenstveno: Ustav Republike Hrvatske, Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Obiteljski zakon, Zakon o suzbijanju diskriminacije…
Nasiljem u obitelji se smatra svaki oblik tjelesnog, psihičkog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito:
– tjelesno nasilje, odnosno primjena fizičke sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije,
– tjelesno kažnjavanje i drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci u odgojne svrhe,
– psihičko nasilje, odnosno primjena psihičke prisile koja je prouzročila osjećaj straha, ugroženosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi način grubo verbalno uznemiravanje, uhođenje ili uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija ili na drugi način ili zabrana komuniciranja s trećim osobama,
– protupravna izolacija ili ugrožavanje slobode kretanja,
– spolno nasilje, odnosno spolno uznemiravanje,
– ekonomsko nasilje pod kojim se podrazumijeva oštećenje ili uništenje osobne i zajedničke imovine ili zabrana ili onemogućavanje korištenja osobne i zajedničke imovine ili pokušaj da se to učini te oduzimanje prava ili zabrana raspolaganja osobnim prihodima ili imovinom stečenom osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja ili rada, prisiljavanje na ekonomsku ovisnost, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i skrb o djeci ili drugim uzdržavanim članovima zajedničkog kućanstva (čl. 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).
Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji za počinitelja nasilja u obitelji predviđa prekršajno-pravne sankcije u obliku izricanja zaštitnih mjera, zatvorske kazne, novčane kazne te druge prekršajno-pravne sankcije obuhvaćene Prekršajnim zakonom.
Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji “počinitelja koji ne postupa prema primijenjenoj zaštitnoj mjeri kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 3.000,00 kuna ili kaznom zatvora od najmanje 10 dana” (čl. 22). Zatvorska kazna koju sud može izreći počinitelju obiteljskog nasilja kreće se od 15 dana do najviše 90 dana, dok se novčana kazna kreće u rasponu od 1.000,00 do najviše 7.000,00 kuna.
Nemojmo ignorirati nasilje i prijavimo ga na 112 ili 192!
