U čakovečkom Centru za kulturu u sklopu Tribine ČČ 31. listopada u 20 sati gostuje Zagrebačko gradsko kazalište Komedija s predstavom Diplomac. U predstavi igraju: Ivan Magud, Sanja Marin, Davor Svedružić, Ana Kraljević, Ivica Zadro, Vanja Ćirić, Dražen Bratulić i Morana Paškiević.
On uskoro navršava dvadeset i jednu godinu. Upravo su završile četiri mukotrpne godine školovanja. Četiri godine koje nisu služile ničemu. Roditelji od njega očekuju velike stvari, sjajnu karijeru i životne uspjehe kojima će izazivati zavist prijatelja na domjencima i nedjeljnim roštiljima. Uhvaćen u stupicu roditeljskih očekivanja panično pokušava pronaći izlaz.
Ona je udana žena, majka, gotovo dvostruko starija od njega. Na prvi pogled njezin je život bajka, ima odgovornog supruga i poslušnu kćer, lijepu kuću s bazenom, solidan bankovni račun. Ipak, ona je duboko nesretna i razočarana, bivša alkoholičarka koja se ne boji sasuti istinu u lice.
Oboje pronalaze spas u prijevari, hraneći se međusobno bolnom iskrenošću. I svjesni su da njihova veza nije ljubav, već potreba – jedino u tom odnosu osjećaju se živi. I kao što je vrlo tanka linija između prijevare i iskrenosti, tako je tanka linija između ljubavi i mržnje. Osobito kada se on neplanirano zaljubi u njezinu kćer.
I zato ovo nije samo još jedna duhovita priča o ljubavi i seksu. Ovo je rekvijem za snove koje je jednom sanjala gospođa Robinson. I koje sanja svaka nova generacija. A samo rijetki uspiju doživjeti zrelost sanjajući i dalje.
Tjedan dana kasnije 7. studenog u 20 sati možete pogledati triler Nije sve u lovi redatelja Daria Pleića. Riječ je nezavisnom, nepopulističkom filmu rijetkog žanra u hrvatskoj filmskoj produkciji. Glavne uloge tumače Nikša Butijer, Sara Stanić, Marko Cindrić, Leona Paraminski, Doris Šarić Kukuljica i Živko Anočić.
Na Tribini ČČ 14. studenog u 20 sati Satiričko kazalište Kerempuh iz Zagreba s predstavom Spektakluk u kojoj glavne uloge igraju René Bitorajac i Tarik Filipović. Spomenuti dvojac scenaristički pojačani Zoranom Lazićem 2011. godine stvorili su Spektakluk – novu, modernu i drugačiju predstavu – u kojoj se, na njihov već prepoznatljiv način, osvrću na vrijeme u kojem živimo.
Vrijeme reality showova, paparazza, izvrnutog sustava vrijednosti, kompjutorizacije i modernizacije, tehnološkog napretka, učestalog pucanja brakova te sve stresnije prolaznosti i ovako prolaznog života. Puno smijeha i pokoju suzu izvući će iz vas ova dva zaigrana glumca.
Premijera predstave Šegrt Hlapić
Pinkleci užurbano rade na novoj predstavi koja će osvajati dječja srca diljem Hrvatske. Četvero glumaca/lutkara pod režijom Romana Bogdana ispričat će vam dobro znanu priču o Šegrtu Hlapiću, ali na potpuno nov i svjež način. Kombinirajući lutkarstvo, žongliranje, pjevanje, sviranje i naravno glumu Pinkleci će vas polako uvesti u uzbudljiv život dječaka malenog kao lakat, veselog kao ptica i dobrog kao sunce.
Premijera predstave bit će 3. studenog 2013. godine u Centru za kulturu Čakovec na Kazališnoj tribini za djecu i mlade Cukorek u 16.00 sati. U predstavi igraju Karolina Horvat, Mario Jakšić, Bruno Kontrec i Davor Dokleja.
O predstavi:
Prijelaznu crtu između bajke i realistične zgodbe kojom je svojevremeno I. B. Mažuranić u Šegrtu Hlapiću nagovijestila novi žanr u hrvatskoj književnosti – realistični roman, Kazališna družina Pinklec naglašava slojevitom lutkarsko-scenskom kazališnom predstavom kojoj je u zadatku neprestano ispadanje iz kazališne igre, kako bi izazvala publiku da propitkuje činjenicu “kazališne realnosti”.
Izvođači nisu tek likovi koje tumače (Hlapić, Gita, Majstor Mrkonja,…) već i glumci omeđeni okvirima kazališne iluzije, koji imaju pravo na gablec, koji pribjegavaju improvizaciji, “preglumljavanju”, pa i persiflaži kada kao pripovjedači zgodbe u kojoj su se susreli sa šegrtom Hlapićem, inzistiraju na legendi o “Najvećoj predstavi” koju donose u maniri putujuće (cirkuske) kazališne družine.
Ansambl od četiri izvodi predstavu u brzom ritmu, s glumačkim žarom, razigrano, pripovjedački. Poentira priču o “putovanju” Šegrta Hlapića koje neće biti lako, budući da je svijet i divan i opasan, te je onom tko se otisne na putovanje potrebna mudrost i dobrota da bi svladao prepreke. Da su, kako je postavila I. B. Mažuranić, daljine relativne, a čudo ravnopravno sa zbiljom, Kazališna družina Pinklec u predstavi naglašava slojevitom dramaturgijom i osebujnom kazališnom estetikom.
Pretpostavimo li da sudbina odraslog Šegrta Hlapića nije zapečaćena povratkom na cilj – u smirenost ponovno pronađenog doma, već (nakon inicijacijskog putovanja) odabirom pustolovnog života in continuum, tada bismo mogli postaviti pitanje – nije li Hlapić umjesto postolarske radnje odabrao putujuću kazališnu družinu, da bi mu svako novo prepričavanje priče (u kojoj sudbina postupno gubi dimenzije zbilje, a dječak poprima mitske osobine) osiguralo daljnju egzistenciju?
