Počela sam iz znatiželje, kao učenica Medicinske škole. Nastavila sam zbog radosti koju osjećam kad darujem krv. Svaki čovjek treba biti biti plemenit prema drugima na način na koji to može – kaže Gordana Bajkovec, medicinska sestra iz Čakovca, rekorderka među darivateljicama u Međimurskoj županiji.
Radi na Odjelu kirurgije Županijske bolnice, pa svakodnevno svjedoči tome koliko su važne akcije darivanja krvi. U obitelji Bajkovec svi su darivatelji!
– Ponosna sam što je i suprug Vladimir darivatelj, kao i sin Matija, te kćer Eva – kaže Gordana koja se akciji odazvala čak 75 puta. Najtraženija je krvna grupa A, koju ima i najviše ljudi.
– Iako nitko od darivatelji ne radi to zbog nagrade ili nekih pogodnosti, mislim da nas se ne cijeni dovoljno u društvu i premalo se za nas čuje. U Varaždinu sam vidjela da ispred laboratorija za vađenje krvi piše da dobrovoljni darivatelji imaju prednost. To mi se jako svidjelo, taj lijepi gest, pa ne znam zašto to i u Čakovcu ne funkcionira – dodaje.
Primijetila je i da malo zdravstvenih djelatnika daruje krv, što je, priznaje, čudi. Među muškarcima rekorder je Josip Munđar iz Selnice sa 135 davanja. Počeo je s 18 godina, a motiv je bio pomoć drugim ljudima. I stric mu je bio darivatelj.
– Želju mi je dodatno ojačao jedan događaj. Vraćao sam se prijateljem doma i pao s bicikla. Kad me vidio kako ležim u krvi, uplašio se i pobjegao. Za dva dana spasio sam život njegovu sinu jer sam ga hitno odvezao u bolnicu. Uvjerio sam se koliko je važno da pomažemo jedni drugima – napominje Josip.
Sve veći broj tvrtki danas ne nagrađuje darivatelje slobodnim danom. Neki poslodavci čak znaju uzvratiti: “Ako taj dan želite izostati s posla, uzmite si neplaćeni godišnji!” Među najupornijim darivateljima je i Čakovčanin Stjepan Vuk. Nanizao je 101 akciju, sve dok ga teška bolest, moždani udar, nije spriječila da daruje i dalje.
