– Fali nam jedna plaća. Radila sam kao tajnica do početka ove krize prije tri godine. Na tržištu radne snage žestoka je konkurencija jer je puno mladih koji koriste poticaje za zapošljavanje, što je u redu, treba i njima pomoći. No, to ne znači da nas treba odbaciti kao prestare – kaže 41-godišnja Čakovčanka Nataša Marčec.
Ona i njezina obitelj živi “hrvatsku stvarnost”. Jedna plaća, ona suprugova, premalo je za normalan život. Zato nije dvojila kad su joj na Zavodu za zapošljavanje ponudili doškolovanje za gerontodomaćicu, novo zanimanje na tržištu radne snage. Prvih 20 u Međimurju upravo je završilo obuku u trajanju od 160 sati, koja se upisuje u e-radnu knjižicu.
– Kao domaćica ne očekujem basnoslovnu plaću, ono barem 3000 kuna mjesečno, što je za kućni budžet jako puno – dodaje.
Obuku je prošla i Anica Farkaš iz Goričana, kojoj je to treće zanimanje. Kao obućarka i kuharica šest godina ne uspijeva pronaći posao, pa se nada da će sad imati više sreće. Ona i suprug imaju dva sina studenta koje treba odškolovati.
– Pozitivno razmišljam i nadam se poslu. Četiri će nas zaposliti u Centru za pomoć i njegu u kući Međimurske županije, koji će se osnovati do kraja godine. Sama sam se prijavila za školovanje kad sam za gerontodomaćice čula na televiziji. Imam iskustva, pa sam se našla u tome. Posla će biti jer ima puno starijih koji ne idu u domove – optimistična je. Posao će joj biti čišćenje, kupnja namirnica, odlazak u ljekarnu ili pak razgovar s korisnicima pomoći. U Hrvatskoj živi oko 760.000 osoba starijih od 65.
– Velika većina živi u domaćinstvima i, na žalost, nemaju nikoga tko bi im pomogao u obavljanju svakodnevnih aktivnosti – upozorava Filipa Blažon, voditeljica IPA projekta “Centar za pomoć i njegu u kući Međimurske županije”, nositelj kojeg je udruga ACT, s više partnera.
