U redakciju nam se pismom obratila čitateljica putem kojeg javno želi progovoriti i poslati upozorenje vlasnicima životinja da pripaze gdje i na koji način vode životinje na liječenje. Njezinu pismo pročitajte u nastavku.
“Ovo nije osveta, niti neko osobno zadovoljavanje, ovim putem želim samo poslati upozorenje vlasnicima životinja koji koriste usluge Veterinarske ambulante Jug V. Glumca, koji će na ovaj moj iskaz možda isto tako dati svoj kako sam upozorena na portalu, dapače, neka.
U nedjelju smo se oprostili od naše kuje zauvijek (Westie) nama ravnopravnog člana obitelji (znam da to mnogi ljudi ne razumiju i ne moraju, ja im ne zamjeram). Moja je greška što smo bolesnog psa odveli gosp. Glumcu koji je njezin veterinar bio svih 7 godina, od čega je kao bolesna bila jednom dovedena negdje u prvoj godini života, sad drugi i zadnji put. Moja je greška što sam je odvela njemu, točnije moj suprug, a bila sam više puta upozorena od bliskih ljudi (po njihovim iskustvu) da to ne radim.
Uz to i to što sam možda malo zanemarila pasju bolest s kojom nismo imali gotovo nikakvih iskustava tokom njezina života i možda je “dan” prekasno (to nikad neću znati) odvela njenom tj. krivom veterinaru koji je postavio krivu dijagnozu i dao joj krivu terapiju po kojoj je njoj bilo još lošije, što smo si potvrdili drugi dan u drugoj ambulanti.
Nakon što nam je gosp. Glumac nakon druge krive terapije, ne u ambulanti, već poslije kad smo ga zvali da nam objasni zašto nam izgleda da nam je pas na samrti, onako flegma rekao da će nam uginut za sat dva. Samo tako, a jučer nas je poslao kući s dijagnozom upala grla, angina, mandule, upozorio nas na pojavu mrene u očima, ni blizu smrtonosnoj bakteriji koja razara jetru od koje je naša kuja umrla.
Rekli su nam u ovoj drugoj ambulanti – kolega je pogriješio, svakom se to može dogodit. Da, slažem se, ali ovdje ne razgovaramo o ljudskoj pogrešci, ovdje se radi o sposobnosti, stručnosti, načinu ophodnje sa životinjama i njihovim vlasnicima, ljudskosti, jer to je naposljetku humani rad koji nosi sa sobom veliki teret odgovornosti budući da je u pitanju spašavanje života životinja.
Oni su isto bića kao npr. psi kojima nikako ne možeš pružiti više nego što oni pružaju tebi, a čovjek s ovakvim načinom rada ne bi smio raditi ovaj posao. Izjave poput “pa kupite si drugog psa”, “baš ste sad morali doći, moram na ribičiju”, “pa što – pao je u nesvijest, nije to ništa” ili “ima kvrgicu i ja je imam” za ovog veterinara očito su samo još jedan pas s problemom koji mu baš sad nije trebao, nekako tako.
Upravo iz tih navoda i takve ophodnje dolazi u pitanje da li je to ljudska pogreška tj. slučajna kriva dijagnoza koja se može desiti svakome u toj branši. Ja priznajem svoje greške i to je moj teret i moj pas. Ovo pišem ne zbog sebe već zbog svih vas drugih koji imate kod kuće životinje da ne biste učili iz svojih skupo plaćenih grešaka kao što smo to mi.
Na kraju imam pitanje za gosp. Glumca ovako preko medija, kad nam nije odgovorio ni u ambulanti ni na telefon. Da li znate od čega je naš pas uginuo? Kako sam mogla ja znati da je naša kuja smrtnonosno bolesna kad to niste znali ni vi u subotu prijepodne. Bilo je krasno vrijeme, a vi ste našu kuju liječili antibiotikom koji je vjerojatno nahranio smrtonosnu bakteriju (u njenom kartonu već postoji ta bakterija, zar ne, od prije šest godina) od čega je naša kuja drugo jutro uginula (tj. uspavana nakon veoma teške subote i noći u nama nezamislivim bolovima u drugoj ambulanti na našu veliku molbu?”
Druga strana priče: Kujici nije bilo spasa
Što se dogodilo u spomenutoj ambulanti upitali smo prozvanog dr.sc Velimira Glumca dr.vet.med. koji je nam je ispričao svoju stranu priče. Prema njegovim riječima kuja je imala bakteriju koja je ušla u krv i izazvala sepsu te oštetila jetra. – Naglo joj je počela padati tjelesna temperatura i životinja je dobila žuticu. Tu više nije bilo moguće bilo što učiniti. Slični slučajevi događaju se kod ljudi gdje se isto više ne može ništa učiniti. Mi smo u svom radu spasili mnoge životinje, no nismo svemogući. Najlakše je odmah pisati i prozivati putem medija – rekao je dr. Glumac.
Upitna briga vlasnika kujice, a za račun nije nitko ni pitao!
– Uvidom u ambulantnu dokumentaciju za kuju, zapadno škotski bijeli terijer, staru 6 godina imenom Kira vlasnice T. Haček upitna mi je briga vlasnika o životinji. Kuja je u ambulantu dopremljena dva dana nakon što je vlasnik bolest primijetio, a drugog dana liječenja, dovedena je u veoma teškom stanju, što je vlasniku pri tome bilo i rečeno, a isto ponovljeno i objašnjeno na njegov naknadni telefonski poziv. – navodi dr. Glumac.
>>> Dr. Velimir Glumac: “Svaki veterinar samo je čovjek i ima privatni život”
Ističe da je iz dokumentacije vidljivo da je ista kuja bila liječena 2008. godine od piroplazmoze, a na završnu terapiju vlasnik nije došao, ali nije došao ni platiti račun za liječenje. Ni ovaj put, vlasnik ga nije obavijestio da je kuja uginula, nego je to saznao nakon našeg poziva (op. ured. poziva novinara portala eMedjimurje.hr).
– Naravno da nije ni ovaj puta došao platiti, a da dotična kuja nije ni redovno cijepljena protiv bjesnoće. Cijepljena je 2010. godine, 2011. i 2012. godine nije cijepljena, a ove godine je. Ovo sam naveo samo zato da se vidi briga vlasnika prema psu pa da čitatelji vide i drugu stranu medalje. Najlakše je nekog optužiti, međutim optužbe treba i dokazati – završio je veterinar.
