Hrvatska ima 83.800 mladih u dobi od 15 do 24 godine koji se ne školuju i nemaju posao! Izgubljena generacija narasla je od početka krize 2008. do kraja 2012. za 33,5 tisuća mladih (65%) i jedino je Grčka imala dramatičnije povećanje nezaposlenosti mladih.
Romi bez posla
Još je teže što oko 20 tisuća tinejdžera, odnosno osam posto mladih u dobi 15 do 19 godina, ne pohađa srednju školu, a nisu ni zaposleni, i s tim se udjelom RH nalazi u gornjem dijelu ljestvice između Rumunjske i Velike Britanije. Najmanji udio tinejdžera do 19 godina izvan škola ima Nizozemska – 1,9 posto, a najveći Bugarska – 13,7 posto.
– Prijavila sam se za upis u Srednju školu Prelog, za kuharicu, ali nije bilo mjesta. Pokušat ću ponovno iduće godine – kaže 15-godišnja Valentina Ignac iz međimurskog romskog naselja u Orehovici. Priznaje da u osnovnoj školi nije baš skupila neke ocjene, ali računala je da će trojke biti dovoljne za upis. Nada se da će u lipnju 2014. biti bolje sreće.
– Brzo će mi proći vrijeme, pomagat ću mami, imamo veliku obitelj, sedmero nas je u kući. Mama, tata, ja i četiri sestre, pa mi neće biti dosadno – smije se. Sanja da se kao kuharica zaposli u nekoj školskoj kuhinji ili u restoranu.
Obitelj Ignac živi od socijalne pomoći. Sve dok se ne upiše u srednju školu, Valentina će biti dio porazne statistike koja govori da manje od deset posto djece romske nacionalnosti u Međimurskoj županiji nastavlja školovanje nakon obvezne osmoljetke. U međimurskim osnovnim školama sjedi gotovo 1600 romskih učenika, a u srednjim oko 130. Do kraja uglavnom trogodišnjih strukovnih obrazovnih programa stigne ih mali broj.
Srednjoškolsku diplomu u rukama nema ni 18-godišnji Neven Bogdan iz romskog naselja Kuršanca pokraj Čakovca. – Nije bilo para. Trebalo je kupiti neke biljege za ovjeru svjedodžbe iz osnovne škole i pučkog učilišta, u kojem sam u večernjoj školi završio sedmi i osmi razred, a roditelji nisu imali para. Odustao sam od srednje škole. Tražim posao, bilo kakav, samo da se nešto zaradi – kaže Neven. Njegov godinu stariji brat Nikola završio je srednju školu za autolimara, no ni on nema posla.
– Svi traže neke visoke škole, a dečki bi makar čistili ulice i kosili travu. Pa valjda za to ne treba fakultet? Kad vide da ni oni koji imaju zanimanje ne rade, mladi nemaju želje za učenjem. Besposličare, šeću se po selu i gledaju cure. Teško mi je što dečki nemaju za život, da si nešto kupe – razočarana je mama Tereza (40), koja je rodila sedmero djece. Svi žive od socijalne pomoći. Sve nade polaže u kćer Nataliju koja se upisala u prvi razred za slastičarku.
Više ih ide na fakultete
– Platili smo 210 kuna za sanitarni pregled, sad će ići na praksu i treba joj bijela kuta, klompe, bijela majica… Osamsto kuna najmanje. A otkud nam? – pita Tereza koja je završila sedam razreda osmoljetke. U Hrvatskoj živi oko 17.000 Roma, od čega u Međimurju više od 5000. Kao glavne razloge za odustajanje od školovanja navode besparicu, nedostatak volje za učenjem jer ionako nema posla.
Najmanje mladih prepuštenih ulici i očaju u dobi do 24 godine ima Nizozemska – 4%, a najviše Bugarska – 21,5%. Hrvatska izgubljena generacija obuhvaća 16,7% od približno petsto milijuna mladih od 15. do 25. godine života. Jedina dobra posljedica krize jest lagano povećanje broja mladih koji nastavljaju školovanje nakon srednje škole i upisuju fakultete.
Do 2008. oko 325 tisuća mladih nalazilo se u nekom obliku formalnog obrazovanja, a na kraju 2012. taj se broj povećao za približno 15 tisuća. Hrvatska se jedino po udjelu mladih koji se školuju od 67,8%o nalazi među prvih deset članica EU i to na desetom mjestu. Listu predvode Luksemburg i Slovenija (oko 80 posto), a na začelju je Velika Britanija, gdje se školuje polovica mladih u toj dobi, dok ostali uglavnom rade.
