Popis stanovništva iz 2011. pokazao je uznemirujući podatak – čak 354.863 Hrvata starija od 25 godina žive u kućanstvu s roditeljima i upisani su kao “djeca”. U deset se godina broj odrasle djece koja žive s roditeljima povećao za 69.436 ljudi.
Za takvo povećanje krivi se loša materijalna situacija te nezaposlenost mladih. Naime, uzme li se u obzir da je nezaposlenost među mladima rekordno visoka, činjenica da gotovo 40 posto ljudi starih od 25 do 34 godine još uvijek živi s roditeljima i nije toliko šokantna.
Detaljni podaci iz popisa 2011. još nisu objavljeni, ali u Državnom zavodu za statistiku upozoravaju da pri analiziranju podataka treba voditi računa o tome da apsolutni brojevi ova dva popisa nisu međusobno usporedivi zbog promjene definicije ukupnog stanovništva i zbog toga što je 2001. bilo 6072 djece nepoznate starosti.
“Hotel Mama”
Trendovi se mogu prepoznati iz statistike iz 2001. Od 285.427 odraslih koji su tada živjeli s roditeljima 80 posto bilo je mlađe od 40 godina. Stari popis stanovništva otkrio je i bizarnosti poput činjenice da je pet ljudi starijih od 80 godina deklarirano kao “djeca” u kućanstvu. Razlozi za dulji život s roditeljima su različiti: od gospodarske krize do odbijanja prihvaćanja odgovornosti za život. Ipak, priznata psihologinja Mirjana Krizmanić tvrdi da je najveći razlog ostajanja u primarnoj obitelji – siromaštvo.
– To je tragedija jer pokazuje da smo u takvoj neimaštini da mladi ne odlaze od kuće zato što se ne mogu osamostaliti. Vratili smo se u situaciju s polovice prošlog stoljeća kada su po tri generacije živjele u jednom kućanstvu – kaže Krizmanić.
Ističe da je život u istom kućanstvu loš i za odraslu djecu i za roditelje jer se djeca nikada ne nauče samostalnosti, a roditelji su cijeli život opterećeni brigom o djeci. Krizmanić je uvjerena da u Hrvatskoj sindrom “hotel Mama” nije među glavnim razlozima ostajanja kod kuće. Naime, riječ je o sindromu zabilježenom u skandinavskim državama u kojima se mladi ne žele odseliti zbog komoditeta koji pruža život s roditeljima.
