Svoje utočište i mir Katica Zvošec i Stjepan Horvat pronašli su u međimurskom Vugrišincu. Uzbuđeni, ali i ponosni, dočekali su nas ispred svoje preslatke kućice s vrtnim patuljkom Perom. Kad su prije 15 godina kupili teren, ljudi su im posprdno govorili da u toj “grabi” nikad neće moći sagraditi kuću.
No, Katarina, viša fizioterapeutkinja, i Stjepan, bivši obućar, u silnoj želji da se maknu od gradske vreve i smoga, nisu se obazirali na komentare i čvrsto su odlučili da će baš u toj “grabi” napraviti svoju kućicu za odmor. – Kupili smo teren da se malo maknemo iz grada, da udišemo svjež zrak – objasnili su nam što ih je pokrenulo na akciju. Kućicu je radio Stjepan uz pomoć prijatelja, a gradio ju je otprilike dvije godine.
Svaki dan poslije posla odlazili su u Vugrišinec i radili na svojoj vikendici. Par je u početku želio živjeti robinzonskim načinom; koristiti se kišnicom, svijetliti samo lampašima. Poslije su ipak uveli vodu, a kišnicom, koju su prije koristili i za pranje, danas zalijevaju vrt. Cijela kućica napravljena je od jelovine i hrastovine.
Stjepan je od drva napravio i stol te klupu za terasu ispred kuće. Kotače, jaram, vrčeve, kutijice za šećer, oslikane staklene boce, kojima su ukrasili interijer i eksterijer, nabavili su od starih ljudi iz okolnih sela i iz Kotoribe iz koje je rodom Katarina. Unutrašnjost se sastoji od kuhinjice, dnevne sobe, kupaonice i tavana. Namještaj za dnevnu sobu dopremili su iz stana u Čakovcu, u kojem žive tijekom tjedna.
Tavan su preuredili u spavaonicu. Iako su većinu poslova odradili sami, Katarina i Stjepan ističu da su imali veliku pomoć i podršku susjeda koji su ih prekrasno prihvatili. S nekima od njih postali su vrlo dobri prijatelji. – S užitkom dolazimo i doista uživamo ovdje – zadovoljan je par.
