CENTRALNA DNEVNA BOLNICA Briga o onkološkim i hematološkim pacijentima je poziv koji se ne samo radi, već i živi

Svakodnevno brinu o najtežim bolesnicima – onkološkim i hematološkim

Centralna dnevna bolnica s kemoterapijom jedan je od mlađih odjela Županijske bolnice Čakovec. Pored infuzijskih i antibiotskih terapija zbrinjava i one najteže bolesnike – onkološke i hematološke koji zaslužuju posebnu skrb i tretman. Ljetos su djelatnici odjela obilježili 15 godina djelovanja, u novim prostorima Paviljona III. Svojom požrtvovnošću pravi su primjer kako se ovaj posao radi, ali i živi pružajući pacijentima nesebičnu ljubav. U ovotjednoj Priči iz bolnice predstavljamo vam upravo njihov tim.

BOŽENA KAPITARIĆ

Diplomirana medicinska sestra Božena Kapitarić (60) glavna je sestra Centralne dnevne bolnice od samog osnutka 2007. godine. Prvo radno mjesto bilo joj je na hitnoj u Ptuju, no svoj je zanat, kaže, isklesala u bolnici Novi Marof te je izuzetno ponosna na kolege koji su joj prenijeli svoje znanje i iskustvo. Tamo je radila na bronhoskopiji, spirometriji, a jedno vrijeme i kao dijetetičar te u prijemnoj ambulanti.

– Kad se u čakovečkoj bolnici ukazala potreba za educiranom medicinskom sestrom na poslovima kemoterapije spremno sam prihvatila i tu sam već 30 godina. U početka sam radila na pulmologiji u Ksajpi na zadacima medicinske sestre na kemoterapiji i bronhoskopiji, a jedno vrijeme sam bila v.d. glavne sestre pulmologije. Uz taj stresni i turbulentni rad završila sam prvostupništvo, a potom i diplomski studij u Zagrebu i to užu specijalizaciju onkološko-hematološki modul jer se time i danas bavim, rekla je Božena.

– Centralna dnevna bolnica jedan je od mlađih odjela u našoj bolnici. Vezani smo uz hitni bolnički prijem, rješavamo infuzijsku terapiju koju propisuju bolnički specijalisti u našoj bolnici, bilo da je to infuzijska terapija popraćena samo lijekovima ili infuzijska terapija s kemoterapijom za onkološke i hematološke pacijente. Dajemo kemoterapije za sva sijela raka osim ginekoloških što znači da imamo i puno pacijenata. Inače je dnevna bolnica koncipirana da na jednom mjestu zbrinjava pacijente s više odjela, tako zbrinjavamo infektološke, gastroenterološke, kardiološke i nefrološke pacijente, neurološke, kirurške, urološke,onkološke i hematološke pacijente, pojasnila je glavna sestra.

– Jako sam ponosna na svoj tim. To je moja druga obitelj. Cijeli svoj život provedete na radnom mjestu, vežete se uz ljude u timu koje podučavate kako bi kasnije znali samostalno funkcionirati, otkrila nam je Božena te dodala – Posao nam je ne težak, nego pretežak. Svaki dan ste u velikom stresu, morate znati jako dobro reagirati, trijažirati pacijente, biti dobar suradnik, znati izabrati riječi da ne povrijedite nekoga, a i kad se to dogodi morate znati reći oprosti. Da nemam suport cijelog tima koji stoji iza mene to ne bi funkcioniralo, istaknula je.

– Da se vremenski više posvetimo pacijentima, malo popričamo s njima, da se osjećaju bolje, nas bi trebalo biti duplo više. Iako su onkološki i hematološki pacijenti najzahvalniji pacijenti. Punih 20 godina članica sam Županijske lige protiv raka Čakovec i zaista razumijem njihovu empatiju, osobito kad se time bavite i na radnom mjestu, a i humanitarno, rekla je te priznala da bez podrške supruga i obitelji ne bi uspjela.

Iako je prvotno upisala Rudarsku školu, želja za pomaganjem ljudima odveli su je u drugu stranu. Pored raznih edukacija, predavanja i diplomskog studija, ponosna je dobitnica dviju nagrada. Jedna je nagrada Hrvatske udruge medicinskih sestara za najsestru, a druga je nagrada Hrvatske udruge pacijenata, koja joj daje posebni vjetar u leđa za daljnji rad. 

– Kad vam preko 200 ljudi daje podršku za ono što radite, onda i onaj dio koji vam zamjeraju možete akumulirati, rekla je Kapirarić te dodala – Želim se zahvaliti svim pacijentima koji imaju razumijevanja prema nama, koji znaju procijeniti koliko je naš posao težak. Zahvaljujem se i našoj glavnoj sestri koja je možda i emocionalno više vezana za naš posao zato jer je jedno vrijeme i sama radila na onkologiji i imala sličnu situaciju u obitelji. U našim zdravstvenim ustanovama zaista ima fantastičnih glavnih sestra, od mladih koji su tek počeli biti na rukovodećim mjestima pa do kolegica koje su pred mirovinu, pune znanja i iskustva. Bitan je i dobar suport suradnika-liječnika, gdje pored voditelja Odjela dr. Mislava Čonkaša ističem i dr. Miroslava Horvata te dr. Renatu Čulinović-Čaić.

Iako rodom iz Vinice Božena ponosno ističe da ima međimursko državljanstvo.

– Sretna sam što sam vitalna i sa 60 godina, što mogu toliko puno dati, i na radnom mjestu i van njega, ali bez podrške supruga to ne bih uspjela. Vi taj posao ne radite, vi ga živite, osobito kad imate onkološkog bolesnika u obitelji, naglasila je.

SOFIJA MEDLOBI

Desna ruka glavne sestre Centralne dnevne bolnice, Sofija Medlobi (34) iz Totovca, već punih je 12 godina dio ovog tima. Po završetku Srednje medicinske škole u Maruševcu prva iskustva kao medicinska sestra stjecala je na hitnom bolničkom prijemu da bi 2010. započela svoj rad u Centralnoj dnevnoj bolnici. Paralelno uz rad 2015. godine stekla je zvanje prvostupnice sestrinstva na Sveučilištu Sjever u Varaždinu.

– U dnevnoj bolnici radim s pacijentima, na šalteru, na premedikaciji, apliciram kemoterapiju, no dosta vremena oduzima nam administracija, osobito kad znaš da je riječ o skupim lijekovima. Posao je vrlo stresan, zato nam je bitna dobra organizacija, komunikacija i timski rad. Obradimo 80, 90, a ponekad i 100 pacijenata dnevno! Najljepši dio posla je rad s pacijentima. Prema svakome od njih nastojimo biti ljubazni, suosjećajni te im nastojimo omogućiti da se kod nas osjećaju ugodno, rekla je Sofija.

Kao i svaki posao u zdravstvu, rad s pacijentima u Centralnoj dnevnoj bolnici iziskuje konstantnu edukaciju i usavršavanje, naglasila je zamjenica glavne sestre.

SPOMENKA TOMAŠIĆ

Prvostupica sestrinstva Spomenka Tomašić (56) iz Lopatinca u Centralnoj dnevnoj bolnici radi punih 15 godina. Prvo radno mjesto bilo joj je u hitnoj medicinskoj pomoći, nakon čega je deset godina radila u intenzivnoj njezi. Zbog brige o djeci desetak je godina provela van bolnice, a od 2007. zaposlila se u Centralnoj dnevnoj bolnici na poslovima kemoterapije, gdje je uz rad i završila studij sestrinstva na Sveučilištu Sjever.

– Tu sam se našla. Bez obzira što je posao težak i zahtjevan, ali osjećam empatiju prema tim pacijentima. Uz to, bavim se i palijativnom skrbi. Završila sam tečajeve palijativne skrbi, članica sam bolničkog Povjerenstva za palijativnu skrb i voditeljica posudionice pomagala udruge Pomoć neizlječivima s kojima naša bolnica puno surađuje, pojasnila je Spomenka.

Cijeli svoj radni vijek provela je na prilično teškim odjelima. Također, radila je i s djecom s teškoćama u vrtiću. Sva ta radna mjesta bila su zahtjevna gdje je na neki način i dodatno očvrsnula.

– Što se tiče rada s onkološkim pacijentima te u palijativi naglasila bih da je potrebno imati zaista puno empatije ne samo prema pacijentima, nego često puta i prema obitelji s kojom komunicirate. Nastojimo da pacijenti osjete domaću obiteljsku atmosferu i često puta se vežemo za njih. I kad se susrećemo poslije s članovima obitelji, oni te prepoznaju, pozdrave i zahvalni su na svakoj lijepoj riječi i osmijehu koji si im pružio. To im puno znači, priznala je Spomenka koja je i sama u obitelji imala onkološke bolesnike.

– Umiru, nažalost, i mladi ljudi. Tu se staviš u poziciju da bi to moglo biti i tvoje dijete ili član obitelji i često puta je jako teško, rekla je Spomenka te dodala da u udruzi održavaju supervizije s poznatim psiholozima koji im daju podršku i osnaže ih za daljnji rad.

Svaki slobodan dan nastoji provesti u krugu prijatelja i obitelji. Spomenka i Stjepan ponosni su roditelji troje djece Petre (35), Valentina (30) i Sandre (26), a uživaju u igri i šetnji s troje unučadi. To su Mateo (7), Lovro (5) i Dominik (2).

ĐURĐICA STOJANOVIĆ

Prvostupnica sestrinstva Đurđica Stojanović (48) iz Nedelišća u čakovečkoj Županijskoj bolnici radi 25 godina. Srednju medicinsku školu završila je u Varaždinu. Pripravnički staž odradila je u Županijskoj bolnici nakon čega je radila u kućnoj njezi da bi se poslije rođenja drugog djeteta vratila u bolnicu, prvo na odjel hemodijalize, a potom na internu. 2007. godine s radom je počela Centralna dnevna bolnica gdje radi i danas.

– 21 godinu radim s pacijentima koji dobivaju kemoterapiju. Glavna sestra Božena i ja najduže smo u tome. U Centralnoj dnevnoj bolnici većinom radim kemoterapije. 2013. godine završila sam studij i stekla zvanje prvostupnice sestrinstva na Sveučilištu Sjever u Varaždinu baš iz razloga jer je poželjno da kemoterapiju pripremaju i daju osobe koje su barem prvostupnici, pojasnila je Đurđica.

– Mi smo mala sredina. Pacijenti su većinom domaći ljudi koje poznaješ otprije iz privatnog života, s nekima si i rodbinski vezan. Teško je to gledati, a s druge strane lijepo je kad znaš da si nekome pomogao u liječenju i poboljšao mu kvalitetu životu. Smatram da će onkološke i hematološke bolesti postati kronične, s kojima će pacijenti moći dugo i kvalitetno živjeti, nadodala je Đurđica.

Slobodno vrijeme provodi s obitelji, suprugom Nenadom s kojim ima sinove Bernarda (25) i Gabrijela (28). Voli putovati, posjećivati rodbinu u Slavoniji, Istri i Dalmaciji, a pohvalila nam se da je sudjelovala u kvizu Potjera.

LJUBICA KOCIJAN

Ljubica Kocijan (43) iz Novog Sela Rok diplomirana je medicinska sestra. Po završetku Srednje medicinske škole u Varaždinu odradila je pripravnički staž u Županijskoj bolnici Čakovec nakon čega je nastavila raditi u djelatnosti interne medicine. Uz rad je 2006. godine diplomirana na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu. U Centralnoj dnevnoj bolnici radi od 2010. godine.

– Iza mene je 25 godina radnog staža. U Centralnoj dnevnoj bolnici više sam fokusirana na poslove same dnevne bolnice, iako radim i na kemoterapijama, premedikaciji i aplikaciji, no ne razrjeđujem citostatike. Sam posao je vrlo odgovoran i zahtjevan. Stoga je ključna dobra komunikacija, s liječnicima, medicinskim sestrama, zdravstvenim i nezdravstvenim osobljem, svima koji sudjeluju u procesu liječenja i brige za pacijenta. Sestra je spona koja komunicira sa specijalistima različitih djelatnosti, obrađuje pacijente te komunicira s pacijentom i njegovom obitelji, naglasila je Ljubica.

– Pacijenti nam često dolaze pod velikim stresom, ne znaju što ih očekuje te im nastojimo sve objasniti – što ćemo raditi, kako i zašto. Zbog toga medicinska sestra u dnevnoj bolnici mora biti vrlo profesionalna, imati određene kompetencije, znanje pa je vrlo bitno da se kontinuirano educiramo. Posjećujemo stručne kongrese, sastanke, predavanja, radionice na što nas potiče i glavna sestra Božena. Na taj način i mi možemo educirati pacijenta o njegovom liječenju, mogućim komplikacijama, kao i ishodu liječenja te doprinijeti poboljšanju kvalitete njegovog života. No, često puta pacijentima je važnija emocionalna potpora, topla riječ koju im uputimo i sve je nekako lakše, istaknula je.

Kad dođe kući najveće zadovoljstvo predstavlja joj sin Rafael (15) koji je uvijek dočeka s osmijehom na licu, iako priznaje da se teško isključiti pogotovo kad s nekim pacijentima provedeš i po deset godina na liječenju te si dio njihovih života koji provode na kemoterapijama.

DAMJAN NOVAK

Prvostupnik sestrinstva Damjan Novak (32) iz Gornjeg Kuršanca jedini je muški član ove ekipe. Po završetku Srednje medicinske škole u Varaždinu svoj je pripravnički staž odradio u Županijskoj bolnici Čakovec, a potom se zaposlio na Odjelu za gastroenterologiju i opću internu medicinu gdje je proveo pet godina. Od 2016. radi u Centralnoj dnevnoj bolnici.

– Radim kao prvostupnik sestrinstva na poslovima kemoterapije i premedikacije, a obavljam i poslove u dnevnoj bolnici. Ti se poslovi dosta razlikuje – u dnevnoj bolnici obrađujemo pacijente koji dolaze u dnevnu bolnicu, a na kemoterapiji razrjeđujemo  citostatike i dajemo premedikacije, a također razrjeđujemo kemoterapije i za odjelne pacijente, pojasnio je Damjan koji je prošle godine stekao zvanje prvostupnika sestrinstva na Sveučilištu Sjever u Varaždinu.

– Bilo je prilično naporno studirati uz rad, ali uspio sam. Također, kao djelatnik Centralne dnevne bolnice, polazim razne edukacije, na godišnjoj ili mjesečnoj bazi, a svi koji radimo kemoterapiju morali smo proći edukaciju prije početka rada u Centralnoj dnevnoj bolnici, naglasio je Dajman.

– Rad u Centralnoj dnevnoj bolnici prilično je naporan i stresan. Imamo puno pacijenata, no uz dobru organizaciju i suradnju, sve se stigne napraviti, a često puta uskačemo i pomažemo jedni drugima. Nažalost, sve je više bolesnih, a nas je premalo. Kad bi zaposlili još dvije sestre bilo bi bolje. Dnevno obradimo do 90 pacijenata, ponekad i 100, a vikendom i praznicima kada radimo četiri sata dvije sestre raspoređene su na 30-ak bolesnika. Volio bih da se ojačamo i u liječničkom timu, sa specijalistima hematologije i onkologije, rekao je Damjan .

Velika podrška u radu su mu supruga Ena, kćer Nikol (6), a otkrio nam je da će uskoro po drugi puta postati tata.

SANDRA LEVAČIĆ PODVEZANEC

Medicinska sestra Sandra Levačić Podvezanec (44) iz Pretetinca, najnovija je članica ovog tima. U Centralnoj dnevnoj bolnici radi od lipnja ove godine odakle je došla s Odjela internističke onkologije i hematologije gdje je provela 20 godina, otkrila nam je naša sugovornica koja je svoj rad u Županijskoj bolnici Čakovec započela na pulmologiji u nekadašnjoj Ksajpi u Šenkovcu.

– 26 godina rada na odjelu, uz noćne smjene i njegu pacijenata, ostavi posljedice na organizam. Zbog problema s kralježnicom napustila sam Odjel internističke onkologije i hematologije i odlučila svoj radni put nastaviti u Centralnoj dnevnoj bolnici s kojom sam usko surađivala i tijekom rada na Odjelu, dodala je Sandra.

– Posao u Centralnoj dnevnoj bolnici je izuzetno stresan. Imamo veliki priljev pacijenata, koji su ponekad zahtjevni i svi bi htjeli odmah doći na red, ali to, nažalost, nije u našoj mogućnosti, požalila se Sandra no isto tako naglasila da joj je najdraže kad pacijenti odu kući zadovoljni, bez stresa i bolova.

– Onkološki pacijenti često su tu. Dolaze na tjednoj bazi, udomaćeni su te vam prirastu srcu. Zbog toga i mi sestre vrlo teško podnosimo kad se dogodi ono najgore. To nam predstavlja najveći stres, otkrila nam je Sandra.

Stoga svaki slobodni trenutak provodi u krugu obitelji, sa suprugom Draganom te djecom Nikom (13) i Nikolom (10), bilo da je riječ o odlascima u šetnju ili pak bicikliranju, a povremeno ode na boks.

MIRJANA VARGA

Jedina bolničarka Mirjana Varga (50) dio je ovog tima od 2019. godine. Po završetku obrazovanja za bolničarku na Pučkom otvorenom učilištu u Čakovcu, dio radnog iskustva stjecala je u domu za starije, da bi se potom zaposlila kao spremačica u Županijskoj bolnici Čakovec na Odjelu ginekologije, rodilišta i rađaone.

– Moj posao kao bolničarke najviše se bazira oko brige za pacijente. Tu sam da im pomognem doći do toaleta, pomažem im u hranjenu, ako nešto zatreba uskočim i pomognem medicinskim sestrama. Dolazak ovamo bio mi je velika promjena. Prije sam radila u rađaoni, gdje se rađao novi život, a sada radim s teškim bolesnicima koji mi često puta prirastu srcu i kad se dogodi ono najgore vrlo je teško, svima nama, osobito ako je riječ o mladim ljudima, priznala je Mirjana.

Obitelj joj je velika podrška, naročito suprug Zdravko. Posebno veselje pak joj predstavljaju unuci! Sin Filip (30) ponosni je otac šestomjesečnog sina, a kćer Laura (27) pak je majka dvogodišnje djevojčice. Opušta se i slikanjem te je članica Likovne udruge Donjeg Međimurja Prelog.