Magistra sestrinstva u dvije godine dala je sebe u borbi protiv koronavirusa...
Klara Klobučarić iz Pleškovca magistra je
sestrinstva, zaposlena u Domu zdravlja Čakovec i osnovni joj je
posao vezan uz patronažu. No, tijekom posljednje dvije godine
postala je sinonimom borbe protiv koronavirusa. Neumorno je
dežurala u trijažnim šatorima, radila brze antigenske testove,
krstarila Međimurjem i uzimala uzorke za PCR testove, pri tome i
sama dva puta preboljevši COVID-19!
Naravno, nije to radila sama. No, u njezinoj sredini, u općini
Sveti Juraj na Bregu, prepoznali su njen doprinos. Stoga su joj
nedavno, uz Dan općine, dodijelili priznanje za iznimno
djelovanje u zdravstvu i socijalnoj skrbi.
Time su barem malo – iako to nije bila intencija – ublažili gaf
Skupštine Međimurske županije i župana koji su ove godine za
doprinos u borbi protiv koronavirusa nagradu dodijelili
Županijskoj bolnici Čakovec, što je izazvalo ogorčenje ljudi iz
Doma zdravlja, Zavoda za hitnu medicinu i Zavoda za javno
zdravstvo koji nisu podnijeli ništa manji teret. Možda i veći
(op. ur.).
VAL STRAHA
– Kao da je bilo danas, pamtim taj ožujak 2020. Počeli smo s
trijažom ispred Doma zdravlja. U roku od 24 sata morali smo
preseliti unutra, bilo je prehladno i bez grijanja. Imali smo od
liječnika spiskove najavljenih pacijenata te smo uzimali podatke
i mjerili temperaturu – prisjeća se početaka Klara Klobučarić.
Uslijedilo je dinamično razdoblje. Prešla je u “ambulantu za
suspektne” na bolničkom parkiralištu, uzimala je uzorke za PCR
test. Potom je ušla u mobilni tim za uzimanje uzoraka u suradnji
sa Zavodom za javno zdravstvo.
Na kraju priče u kojoj je bilo još mnogo “transferiranja” mi smo
ju ovih dana, 13. lipnja, zatekli u kontejneru u kojem uzima i
sama obrađuje uzorke za brzi antigenski test. A bilo je i
trenutaka kad je gotovo sve to radila istovremeno.
– Velika većina ljudi koji su mi “bili u rukama” bili su
pozitivni. Tako sam i ja bila u dva navrata. Zasad, koliko vidim,
nemam posljedice. Ispočetka je bio taj zahtjevan protokol
odijevanja, mislili smo da ćemo se odmah zaraziti čim nekoga
vidimo. Bila sam u strahu kad su mi rekli: “Ideš u kontejner.”
Nisam znala što smijem, a što ne kad dođem kući. Ali brzo sam se
prilagodila, shvatila da se trebam normalno ponašati i
dezinficirati. Od samih ljudi nisam nikad zazirala, da ne volim
ljude ne bih ovo radila. Sad je sve to blaže, koristimo odijelo,
masku, vizir i rukavice, a glava, kosa i cipele su slobodni –
kaže te nam odaje da se konačno vraća u svoju patronažu u
Pribislavcu, Štefancu i dijelu Čakovca.
Priča s koronavirusom nije završena, ali mnogo je manje zaraženih
i ljudi to obično doznaju kad se testiraju prije operacije.
LJUDI SE MIJENJAJU
Kad sagleda protekle dvije godine, uzela je tisuće i tisuće
uzoraka. Dok bi neki tek spravljali jutarnju kavu, ona bi s
kolegama već uzela 500 uzoraka.
Potom bi sjela u vozilo i prošla Međimurje od Štrigove do
Kotoribe. Na informaciju dobivenu od liječnika išla bi po uzorak
za PCR test do nepokretnih pacijenata. Vratila bi se i nastavila
raditi brze testove.
– Svi su me lijepo primali, ali sad i kao patronažna sestra vidim
da se ljudi mijenjaju. Pitaju tko me poslao, nekako su
zatvoreniji. Nekad sam mogla nenajavljeno ući u svaku kuću. Možda
je to i zbog proživljenog stresa za pandemije. Ima tu materijala
za snažniju reakciju društva i struke – kaže Klara Klobučarić,
aktivna i u grupama za potporu dojenja.
Za kraj, kaže nam da sada kad se stišalo opet, s radošću, vidi
kako život može biti normalan. Dugo nije mogla ni na godišnji
odmor. No, posložila je sve u glavi i kazala sama sebi: “Ovo se
mora odraditi!”
Jedini hobi za koji je pronašla malo vremena u koronakrizi bilo
je heklanje te nam odaje da se – zaručila.
* Preuzeto iz lista Međimurje, broj
3.504