Kaže kako su ga predrasude prema Romima sputavale da ostane raditi u Međimurju, ali u Zagrebu je stekao odlične prijatelje i suradnike. Ima poruku za sve mlade Rome - ulažite u obrazovanje, znanje je uspjeh svega, to vam nitko ne može oduzeti!
Već u osnovnoj školi koju je pohađao u Macincu, Marko Ignac iz Paraga isticao se kao vrlo dobar i odličan učenik. Odmalena ga je privlačila želja za medicinom, a u životu mu je oduvijek nit vodilja bila humanost i dobrota, pa se tako odlučio za poziv u kojem će moći ispuniti upravo to – pomagati drugima.
– Meni su u životu ljudi puno pomagali, kroz ovaj poziv ispunjujem istu stvar drugima, rekao nam je Marko. Osim što je bio uspješan u školskoj klupi, volio se odmalena baviti sportom, pa je tako nizao medalje i u atletici.
Nakon završene osnovne škole, upisao je Srednju medicinsku školu u Maruševcu. Budući da se ta škola plaća, Marko je uz školu i radio dodatne poslove kako bi si mogao financirati školovanje, jer njegovi roditelji nisu imali novac za cijelo školovanje.
– Radio sam svašta, čistio okoliš, prao hodnike… Sve što je bilo potrebno da si zaradim da završim školovanje i steknem diplomu, kaže Marko.
Predrasude prema Romima sputavale su ga da ostane raditi u Međimurju
Ovaj pozitivni mladić nakon završene medicinske škole svoj put nastavio je u Zagrebu. Zašto? Predrasude prema Romima bile su mu glavni ‘uteg’ koji je prevagnuo da se više ne vraća u Međimurje.
– U Međimurju ima jako puno Roma. Jednostavno, situacija je takva da sam često osjećao grižnju savjesti kada bih čuo ‘Gle, to su opet napravili vaši cigani…’ A ja sam samo želio uspjeti u životu, želio sam se maknuti u sredinu gdje ću živjeti mirnije. Svi znamo da će u Međimurju trebati još puno vremena da se situacija među stanovništvom smiri. Zbog toga sam odlučio svoj poslovni put graditi u mjestu gdje ima manje Roma i gdje ću manje dolaziti do izražaja, i to upravo zbog svoje nacionalne pripadnosti. Predrasude prema Romima jednostavno su me sputavale da ostanem u Međimurju.
No, Marko kaže da mu nije žao što se odlučio za Zagreb jer je okružen odličnim suradnicima koji su ga prihvatili. Odmah nakon srednje škole otišao je stažirati u KBC Zagreb, a nakon staža dobio je i posao u istom Kliničkom bolničkom centru gdje radi već 4 godine, na intenzivnom odjelu.
– Prekrasno mi je ovdje, podržavaju me svi, sretni su što sam se uspio maknuti iz romskog naselja jer znaju kakva je tamo situacija. Nikada se nisam osjetio da me gledaju drugačije od ostalih, kolege ne prave nikakvu razliku među nama, hvala im na tome, poručuje Marko.
No, iako radi težak i požrtvovni posao u Zagrebu, Marko nikako nije zaboravio ljude koji su oduvijek bili uz njega – njegovu obitelj koja i dalje živi u Paragu. Redovito ih posjećuje kod kuće.
– I dalje mi je obitelj velika podrška, čak sam se u jednom trenutku htio vratiti iz Zagreba doma, no oni su bili ti koji su mi rekli – nemoj se vratiti. Moram priznati, iako me znala vući želja za prvobitnim domom (jer, doma je ipak – doma), kad sam bolje razmislio, pametnija mi je odluka da ostanem raditi u Zagrebu gdje sam potpisao ugovor za stalno i snašao sam se odlično.
‘Najteže je kad na intenzivnoj izgubimo čovjeka’
Budući da radi na intenzivnoj, Marko se svakodnevno susreće s kritičnim slučajevima i oboljelima koji zahtijevaju stalan monitoring.
– Gledam ljude na aparatima, gledam tu hrpu pumpi, respiratore… Teško je gledati to sve, ali sam u istom sam trenu i sretan jer znam da će ljudi, uz svu tu tehnologiju, u većini slučajeva biti dobro. No, nažalost, ne završava se uvijek sve pozitivno. Najteže nam je kad izgubimo čovjeka, posebice kad nam netko mlad umre. Tada cijeli kolektiv klone, trebaju nam dani da se oporavimo, emotivan je Marko.
Osim odličnih suradnika, toplinu u njegov život unosi i njegova obitelj s kojom živi u Zagrebačkoj županiji. Sretan je jer se svaki dan nakon iscrpnog posla vraća kući svojoj djevojci i sinčiću starom godinu i pol dana.
Osvrnuo se i na trenutnu situaciju u Međimurju
– Teško je, svi vidimo što se događa u Međimurju. Puno se krade. I izvan naselja, i unutar naselja… Teško je promijeniti bilo što sada, to je postao velik problem – iskreno nam je rekao.
Ključ svega – obrazovanje
– Ulažite u obrazovanje, znanje je uspjeh svega. Mislim da bi svi mladi ljudi, a posebice Romi, morali ulagati u svoje znanje i socijalizaciju. To vam nitko ne može oduzeti. Kad ti nešto znaš, imaš papire, i dobar si u svom poslu, bilo da si Rom, Musliman, Srbin… Nitko ti ništa ne može, rekao nam je za kraj Marko Ignac kojem zahvaljujemo na ovom razgovoru i želimo mu puno uspjeha u budućnosti.