Ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Vesna Bedeković zatražila je da nadležni centri za socijalnu skrb preispitaju namjensko trošenje isplaćenog iznosa zajamčene minimalne naknade i ocijene potrebu isplate zajamčene minimalne naknade u cijelosti ili djelomično u naravi. Sve to s ciljem zaštite djece i smanjenja rizika u u obiteljima korisnika zajamčene minimalne naknade. Takva preporuka, zapravo, u slovo odgovara onome što je, još prije godinu dana, predložio župan Posavec i potvrđuje da je njegova ideja o vaučerima bila posve na mjestu.
– Ovo nije samo zvono za uzbunu, ovo je već dvanaest i pet,
odgovorio je novinarskoj ekipi emisije Provjereno Nove TV
međimurski župan Matija Posavec kad su ga pitali
boji li se, u suživotu s romskom zajednicom, splitskog scenarija
u Međimurju. Dodao je da se samo zbog tolerantnosti, otvorenosti
i humanosti Međimuraca tako nešto nije već dogodilo.
– Osobno se pitam da li neka glava treba pasti, da li se neko
krvoproliće treba desiti da netko u Zagrebu shvati da nama treba
pomoći i da oni koji donose odluke slušaju rješenja koja dolaze s
terena, apelirao je.
Ovih dana bit će puna godina otkako se župan Posavec založio za
vaučerizaciju socijalne pomoći, tražeći kontrolu javnog novca
koji se troši za te namjene. Predstavnici romske zajednice,
predvođeni saborskim zastupnikom Veljkom Kajtazijem, na to su
reagirali optužbama u rasponu od toga da se radi o predizbornoj
kampanji za europske izbore koji su tada bili aktualni do toga da
je u pitanju rasistička mjera. U svemu tome država je, po
običaju, uglavnom šutjela i držala se po strani, da bi samo 24
sata nakon objave spomenutog priloga na jednoj od nacionalnih
televizija reagiralo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade
i socijalnu politiku uputivši dopis s prijedlogom nekoliko
konkretnih mjera Međimurskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji
te ministarstvima unutarnjih poslova, znanosti i obrazovanja,
zdravlja i pravosuđa.
Kako doznajemo, u spomenutom dopisu ministrica Vesna
Bedeković traži da nadležni centri za socijalnu skrb
preispitaju namjensko trošenje isplaćenog iznosa zajamčene
minimalne naknade i ocijene potrebu isplate zajamčene minimalne
naknade u cijelosti ili djelomično u naravi. Sve to s ciljem
zaštite djece i smanjenja rizika u u obiteljima korisnika
zajamčene minimalne naknade. Takva preporuka, zapravo, u slovo
odgovara onome što je, još prije godinu dana, predložio župan
Posavec i potvrđuje da je njegova ideja o vaučerima bila posve na
mjestu. Jednako je važno što su na ovaj način u ministarstvu
prešutno prihvatili i županovu poruku da prihvate sugestije s
terena, jer tamo najbolje poznaju situaciju.
Zbog toga se u istom dopisu od centara za socijalnu skrb traži i
da žurno uspostave suradnju s nadležnim tijelom županije radi
utvrđivanja koja djeca nisu uključena u obvezan program predškole
i osnovnoškolsku nastavu, a trebala bi biti, kao i radi
utvrđivanja podataka o tome koja djeca ne pohađaju obveznu
predškolsku i osnovnoškolsku nastavu u smislu da nisu uključena
ili ne pohađaju bez opravdanog razloga.
Nakon što je u lipnju prošle godine, nakon prosvjeda “Za normalan
život”, Ministarstvo unutarnjih poslova reagiralo povećanjem
broja policajaca, ovo je prvi konkretan pokazatelj da su se i
neka druga ministarstva, izvan represivne zone, spremna uključiti
u dugoročno rješavanje problema. Manje je važno hoće li se ovo
pitanje u konačnici riješiti vaučerima ili nekim drugim modelom,
bitno je da iza svakog trošenja javnog novca treba stajati neki
mehanizam kontrole. Ako svi korisnici javnog novca iz državnog
proračuna i europskih fondova trebaju opravdati svaku primljenu
lipu, zbog čega bi za sredstva socijale vrijedio drugačiji
princip? Kakva diskriminacija, kakvi bakrači? Ako si novac dobio
namjenski pokaži na što si potrošio. Ako nisi trošio namjenski
taj novac više nećeš dobivati. I točka!
Ukoliko resorno ministarstvo uistinu ozbiljno misli stvari
postaviti na ovaj način, problemi će se, u ovom segmentu, vrlo
brzo početi rješavati, jer radi se o principu koji je jednostavan
do boli. Svojim dopisom ministarstvo je, međutim, pokazalo da
razmišlja i šire što, barem na papiru, izgleda obećavajuće.
Naime, naputci vezani uz prikupljanje podataka o tome koliko
djece ne sudjeluje ili neopravdano izostaje iz procesa obveznog
obrazovanja pokazuju da su u resornom ministarstvu shvatili gdje
je bit problema. Kriminal i oslanjanje na socijalnu pomoć su,
naime, na samom kraju procesa. U najvećem broju slučajeva su
izravni rezultat i posljedica nedostatnog obrazovanja. Kako ćeš
se, za Boga miloga, u 21. stoljeću zaposliti ako ne završiš barem
srednju školu? Što ti ostaje? Uglavnom osnovni fizički poslovi.
Već sa srednjom školom, posebno nekog zanatskog smjera, danas ćeš
bez većih problema dobiti zaposlenje, uglavnom i pristojno
plaćeno, jer dobri su majstori sada itekako na cijeni. Naravno,
kad nemaš posla ostaje ti ili socijalna pomoć ili…ono čemu
svjedočimo gotovo svakog dana.
Sama romska zajednica iznijela je podatke istraživanja koje
pokazuje da veliki broj njihovih mališana ne završava osnovnu, a
kamoli srednju školu. Polaznike fakulteta iz romskih redova mogli
bismo poimence nabrojiti. U sustavu gdje je osnovno obrazovanje
obvezno, a uvelike se potiče i završetak srednje škole, tko je
odgovoran što romski mališani odustaju od obrazovanja? Nema ih
toliko mnogo da se ne bi mogla provesti anketa i utvrditi stvarni
razlozi. Pa da se onda, kao zajednica, suočimo s rezultatima te
ankete, kakvi god oni bili. Samo što mi moja staklena kugla,
koliko god ne bio sklon čaranju, pokazuje da nekima to nikako ne
bi odgovaralo. Zato što bi se pokazalo da stvarni razlozi
problema leže negdje drugdje, a ne u tome da su Međimurci rasisti
i fašisti skloni diskriminaciji.
Kad sam se već toga dotakao, pitanje koje me već duže vrijeme
muči je na koji način Međimurci diskriminiraju Rome? Koja im to
prava uskraćujemo? Odgovor sam dobio nedavno kad se saborska
zastupnica Božica Makar iz Ludbrega požalila da
su pripadnici romske nacionalne manjine na sam Badnjak napali i
opljačkali njenu majku. Iako se odmah ogradila kako ne želi
generalizirati i ne tvrdi da je cijela manjina problematična
dobila je ekspresni odgovor svog kolege Veljka
Kajtazija. On je, osuđujući napad, istovremeno poslao
poruku da neće dozvoliti prozivanje cijele romske zajednice.
Usput se, ničim izazvan, očešao o Međimurje kao primjer lošeg
generaliziranja. Tada sam shvatio da je princip uvijek isti, a
sve su ostalo nijanse. To je, naprosto, Kajtazijev modus
operandi. Napad je najbolja obrana, a činjenice manje
važne.
Nažalost, romska zajednica u Međimurju je duboko podijeljena i
nerealno je očekivati da bi netko od njezinih predstavnika mogao
dobiti dostatnu podršku na parlamentarnim izborima, unatoč
činjenici da ovdje živi trećina ukupnog broja Roma u Hrvatskoj
koji bi, jedinstvenom podrškom, svog kandidata lako izabrali u
Sabor. Takvo stanje pogoduje Kajtaziju koji će i dalje stalnim
inzistiranjem na ničim utemeljenoj tvrdnji da su Romi u Međimurju
diskriminirani i ugroženi graditi imidž njihovog zaštitnika kako
bi zadržao saborski mandat, uz obilatu pomoć predsjednika
ovdašnjeg Vijeća romske nacionalne manjine Matjaša
Oršuša. Upravo on je prije nekoliko dana sa skupštinske
govornice, vjerojatno nesvjestan da time potvrđuje kako u
Međimurju nema ni d od diskriminacije, izdvojio primjer većeg
broja Roma koji su izašli iz romskih naselja, pronašli posao i
skućili se u raznim međimurskim naseljima.
Možda bi baš netko od njih trebao predstavljati međimurske Rome
pokazujući vlastitim primjerom da je to moguće, ostvarivo za sve
one koji to žele i da će u svakoj međimurskoj sredini bez ikakvog
problema biti prihvaćeni i dobrodošli svi oni koji žele normalan
suživot sa svojim susjedima bez obzira na vjeru, rasu i naciju.
Poznati stih kaže: vrijeme je da se krene. Odgovara situaciji.
Zato što je zaista dvanaest i pet. Vrijeme za dubinska i
dugoročna rješnja. Izostanu li samo je pitanje vremena kada će
situacija eskalirati. Potez ministarstva o kojem pišemo putokaz
je u dobrom smjeru koji, naravno, traži potvrdu u praksi. Kao i
konkretnu suradnju svih ministarstava kojima je ministrica
Bedeković adresirala svoj dopis. Pri čemu je njezino ministarstvo
daleko najvažnije u cijeloj priči i činjenicu da se, napokon,
pokrenulo trebaju iskoristiti svi akteri međimurske političke
scene.
Vrijeme je da međimurska politika shvati kako se radi o
nadstranačkom pitanju i temi od posebnog interesa oko koje je
nužan jedinstveni stav. Ne treba mi čak ni staklena kugla da bih
prognozirao kako bi Međimurci, da ih se pita, odnos s romskom
zajednicom, uz pitanje visine prosječne plaće, naveli kao goruće
teme čije rješavanje smatraju prioritetnim. Župan Posavec
kontinuirano i jasno govori o potezima koje treba povući, ali
njegov glas jače će se i dalje čuti uz podršku svih ovdašnjih
političkih snaga, posebno onih kojima su dostupni mikrofoni i u
Zagrebu. Bez obzira na rezultate predstojećih parlamentarnih
izbora već danas znamo da će vlast formirati koalicija okupljena
oko HDZ-a ili SDP-a.
Njihove županijske organizacije zbog toga trebaju biti kanal koji
će osigurati brzu, učinkoviti i dvosmjernu komunikaciju po ovom
pitanju, uz neizostavni doprinos svih međimurskih političara od
Sabora do Vlade. Siguran sam da se Međimurcima ne
prosvjeduje i ne izlazi na ulice, osim budu li na to prisljeni. A
to će se dogoditi jedino ako država ne bude provodila svoje
zakone. Jednako za sve. To je jedino što stanovnici Međimurja
traže.
