– U životu se nikako ne mogu izbjeći tri stvari, bol, porez i smrt – kazao je engleski profesor medicine David Oliver, kod kojeg je Renata Marđetko, predsjednica Udruge za pomoć neizlječivima sa sjedištem u Kotoribi, magistrirala palijativnu njegu. Danas mr. Marđetko radi u Zagrebu, gdje je osnovan prvi mobilni palijativni tim u Hrvatskoj, kakav bi uskoro trebao proraditi i u Međimurju.
Takav tim, prema naputcima iz HZZO-a, trebao bi se sastojati od liječnika specijaliste, više i srednje medicinske sestru s edukacijom i iskustvom iz palijativne medicine. Na poziv osoba koje nemaju mogućnosti izliječenja ili članova njihovih obitelji, dolazio bi u kućne posjete. – Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje uvrstio je Dom zdravlja Čakovec u projekt i sad samo čekamo suglasnost – kaže ravnatelj Doma zdravlja Branko Vrčić.
O palijativnoj skrbi u Hrvatskoj se posljednjih godina sve više govori, no malo je rezultata. Pacijenti koji su otpušteni iz bolnica i poslani kućama, često se nađu sami sa svojom neizlječivom bolešću i boli, u krugu uže obitelji koja se ne zna kako postaviti. R. Marđetko pozdravlja odluku da se osnuje mobilni tim, no upozorava na potrebu edukacije.
– To nije klasična kućna njega koja podrazumijeva patronažnu sestru i liječnika opće prakse – pojašnjava. Prema najavama iz HZZO-a, osim u Zagrebu, u Hrvatskoj su zasad predviđena četiri tima. Osim Zagreba, tu su i Dom zdravlja Istarske županije i Dom zdravlja Čakovec, a već otprije radi tim u Rijeci. U Međimurju od 2010. godine djeluje Udruga za pomoć neizlječivima, koju je pokrenula upravo R. Marđetko.
– Dok mentalitet hrvatskog naroda zanemaruje smrtnosti i otvorenu komunikaciju o umiranju, palijativna skrb naglašava iskrenost i pravo čovjeka na istinu kao osnovno načelo da bi se pružila pravilna skrb – pojašnjava. Dodaje da stvarnost i patnju koje donose maligne bolesti ne treba ignorirati.
Na pitanje hoće li tim naići na dobar odjek u Međimurju, gdje su ljudi dosta zatvoreni kad je riječ o privatnosti, kaže da su teško bolesne osobe najčešće spremne prihvatiti svaku pomoć koja im se ponudi. – Jedno je što govori zdrav čovjek, a drugo je kad se pita bolesnog čovjeka – kaže mr. Marđetko.
