Međimurski internetski portal www.emedjimurje.hr pokrenuo je rubriku Pitanja i odgovori. Vaša pitanja i nadalje stižu na tu adresu. Čitateljica je komentirala situaciju u zdravstvenom sustavu, ali i ravnatelju Županijske bolnice Čakovec Dragutinu Kopasiću, dr. med., spec. anesteziologije i hitne medicine postavila konkretno pitanje vezano uz državni i privatni sektor u pružanju zdravstvenih usluga. Kao i uvijek, Kopasić nam je odgovorio na poslani upit.
Pitanje:
Htjela bih se nadovezati na članak vezan uz čekanje na pregled kod ortopeda u Čakovečkoj bolnici. To nije slučaj samo u ortopediji, već i za očni pregled, a da ne spominjem ginekološki pregled za žene. Iako je činjenica da dva liječnika ne mogu pregledati tisuću pacijenata u dva tjedna, ali da nadležno Ministarstvo nije donijelo odluku da liječnici mogu otvarati privatne ordinacije, toga ne bi bilo.
Uzmite za primjer Varaždin koji na cca 45 000 stanovnika, a ima 4-5 privatnih poliklinika (da ih sad ne nabrajam). U Čakovcu nije takav slučaj, ali kod nas su liječnici masovno pootvarali privatne ordinacije gdje se pregledi masno naplaćuju, pa je žalosno da ljudi plaćaju obavezno zdravstveno, naravno (obavezno) dopunsko zdravstveno i po potrebi dodatno (za te poliklinike) da bi na kraju godinu dana čekali na pregled u općoj bolnici.
Osobno sam imala priliku čuti kad je jedna liječnica u čekaonici odgovorila na pitanje jedne pacijentice ovako: ”gledajte, ili budete čekali 8 mjeseci na operaciju jer je trenutno jako velika gužva, ili dođite popodne u moju privatnu ordinaciju i mogu vas operirati kroz tjedan dana. Cijena je …. (bolje da ne napišem, ali riječ je o nekoliko tisuća kuna), inače, naravno, možete plaćati i karticom na rate….”
Dakle, da li da sad običan čovjek žali liječnike zbog toga što ne stignu obraditi sve pacijente ili da glavom udara u zid nadajući se da će tako s neba pasti par tisuća kuna da odu tim istim liječnicima privatno u njihove ordinacije napraviti preglede ili operacije u ultra kratkom vremenu?
Možda ne bi bilo loše da ravnatelj bolnice Dragutin Kopasić prokomentira koliko je liječnika otišlo iz bolnice u zadnjih 5-10 godina i otvorilo privatne ordinacije i to samo zato jer im je država tako dozvolila.
Odgovor:
Postoje pravila kome sam i u kojem roku dužan odgovarati na podneske i pod kojim uvjetima. Moj osobni stav je da treba u potpunosti odvojiti državni i privatni sektor u pružanju zdravstvenih usluga i da liječnici uključujući i vrhunske stručnjake ne bi smjeli raditi u državnoj zdravstvenoj ustanovi a kasnije u privatnoj, što im omogučava preusmjeravanje u privatne poliklinike, pogotovo pacijenata koji imaju novac ili ih se dovodi u situaciju da moraju nabaviti novac kako bi dobili uslugu liječnika kojem vjeruju obzirom na njegov imiđ, koji privatni sektor bez obzira na kršenje pravila reklamiranja u zdravstvu tako revno koristi.
Razočaran sam što niti novi ministar zdravlja nije odlučnije rješio problem. S druge strane sam obavezan izdati suglasnost svima koji odrade natprosječnu realizaciju u Bolnici da mogu trećinu radnog vremena odraditi za privatne ustanove, a to su gotovo svi zaposlenici obzirom da godinama odrađujemo više od ugovorenog i plačenog od strane HZZO.
Pogotovo sam razočaran zbog činjenice da HZZO nama plaća odrađeni rad, dakle fakture samo do iznosa koji je odredio bez naše suglasnosti, osnovom svojih nepoznatih, netransparentnih i za moju bolnicu diskriminirajučih kriterija (mjesečnog limita kojeg su bog zna kako odredili), dok se privatnim ustanova plati sav odrađeni rad ili iste odrade samo dio koji im HZZO plati, a ostalo ne žele odraditi na uputnicu kao mi. Privatni sektor otvara samo profitabilna radilišta što ima za posljedicu da nemaju svi spacijalisti jednake mogućnosti raditi u privatnom sektoru.
Liječnici kojima je bolnica platila specijalizaciju dobivali su četiri godine plaću i bolnice su u Ugovorima o specijalizaciji definirale da su po polaganju specijalističkog ispita dužni odraditi dvostruki ili višestruki period u bolnici, no Ministarstvo je naredilo da se takvim Ugovorima može definirati obaveza odrađivanja samo jednostrukog vremena. Dakle, četiri godine nekog plaćaš da se školuje, on odradi četri godine i može potom bez obaveze otići iz bolnice što pogoduje privatnom sektoru.
Tako se omogućava odljev liječnika iz malih bolnica koje se dovode u situaciju da teško organiziraju hitnu službu i narušava se struktura broja specijalista – imaš dovoljno kirurga, a nemaš anesteziologa ili nema radiologa, patologa pa sad organiziraj službu. U privatni sektor su iz čakovečke bolnice otišli: 2007. – ginekolog, 2008. – dva internista, jedan radiolog, jedan ginekolog, 2009. – jedan internista (drugi interventni gastroenterolog radi čega smo morali tražiti pomoć varaždinskih gastroenterologa kako bi mogli funkcionirati, a prema Ugovorima o djelu su razne inspekcije strašno sumnjičave) i 2012. je otišao jedan radiolog i jedan psihijatar.
Jedan internista ima registriranu privatnu polikliniku, ali i nadalje ima interes raditi u bolnici. U Sloveniju su otišli jedan anesteziolog, jedan psihijatar i jedan ortoped. Zamjenu za ortopeda smo osigurali Ugovorom o djelu sa eminentnim kolegom iz Zagreba, no pod prijetnjom prekršajne odgovornosti morao sam otkazati isti. Specijalizacije nam za ovu godinu još nisu odobrene, zainteresirani liječnik za ortopediju odlazi u privatnu kliniku u Zabok što znači da smo ga izgubili.
Privatni sektor je mnogo fleksibilniji i uspješniji u stvaranju zarade, rade što žele i koliko žele po cijenama koje im u cjelosti plati osiguranje, dok smo mi u obavezi odraditi sve slučajeve koji nam se obrate, a osiguranje nam plati koliko želi. Neka privatni sektor, ako država ne može bez njega, odvoje od državnog i neka bude potpuno privatan, a liječnici neka ne sjede na dvije stolice. Sve ostalo je zapravo demegogija, stoji u odgovoru ravnatelja Kopasića.
