Vjerovali ili ne, najnovije je istraživanje potvrdilo kako je žongliranje sjajno za razvoj mozga. Stoga, čunjeve i loptice u ruku jer ćete na taj način ubrzati rast sivih stanica mozga, ali i rast živčanih veza. Upravo žongliranjem se bavi Domagoj Oreški iz Nedelišća koji je neslužbeni državni rekorder u toj sportskoj disciplini. Ima 18 godina i maturant je čakovečke Gimnazije Josip Slavenski. Njegova volja i rezultati bili su nam povod za razgovor s Domagojem.
eMedjimurje.hr: Kada si otkrio svoju vještinu žongliranja i kako se dugo time baviš?
– Prije svega želim pozdraviti čitatelje portala. Evo, počeo sam žonglirati u prosincu 2008. godine kada sam imao četrnaest godina, iz puke dosade jednog popodneva i zbog dokumentarca na Discovery Channelu koji je usporeno prikazivao žonglera kako žonglira sa sedam loptica bez većih problema.
Kada sam toga dana pokušao po prvi puta žonglirati s tri loptice, uopće mi nije išlo. Doduše, kasnije sam saznao da prosječan čovjek savlada žongliranje s tri loptice unutar jednog sata. Smiješno, ali meni su trebala puna četiri sata da savladam svoj prvi, osnovni trik s tri loptice koji bi svi savladali unutar jednog sata.
Doista nisam bio talent za to, vjerojatno jer se nisam bavio nikakvim drugim sportom do tada, a poznato je da su sportaši koordiraniji te lakše savladaju takve vještine kao što su žongliranje. Do danas žongliram nepune četiri godine, u prosjeku od pola pa čak i do šest sati na dan.
eMedjimurje.hr: Što se sve našlo u tvojim rukama kad žongliraš?
– Zgodno pitanje! Službeno vježbam loptice, čunjeve i kolute (koji se i koriste na ozbiljnim natjecanjima), a neslužbeno žongliram s bilo čime što mi se nađe pod rukom, obično kada sam u društvu. Tijekom regularnih treninga kod kuće žongliram s lopticama, čunjevima i kolutima.
eMedjimurje.hr: Žongliranje je sportska natjecateljska disciplina. Gdje ostvaruješ odlične rezultate i neke državne rekorde?
– Nažalost, do sada nisam imao prilike prisustvovati na nikakvim žonglerskim natjecanjima, budući da je to relativno novi i javnosti nepoznati sport. Postoji Svjetska žonglerska Federacija (WJF – World Juggling Federation) koji je najveći promotor žongliranja kao sporta u svijetu te organizira natjecanje svake godine tijekom ljetnih mjeseci u nekoj američkoj saveznoj državi.
Volio bih kada bih dobio sponzorstvo od nekoga te dobio priliku da otiđem na natjecanje u SAD. Interesantno je kako je žongliranje doista tamo ocjenjivano kao sport, a ne kao “šoubiznis”. Postoji skala od 0.0 do 10.0, baš kao kod primjerice gimnastike ili umjetničkog klizanja, postoje kategorije po vrsti rekvizita i po razini vještine te se tako određuju kategorijski i svjetski prvaci.
Moji državni rekordi koje posjedujem nisu službeni, nego samo kao mojevrsna promocija žongliranja kao sporta. U razgovoru preko interneta s ostalim hrvatskim žonglerima primijetio sam da mogu duže i sa više određenih rekvizita baratati, pa sam pomislio zašto to ne objaviti na YouTube-u kao državni rekord. Trenutno ih posjedujem sedmero.
eMedjimurje.hr: Može li se žongliranjem baviti svatko ili moraš imati “ono nešto”?
– Ja osobno mislim da se žongliranjem može baviti baš svatko tko ima dovoljno volje i vremena. Ja sam živući dokaz da za istaknutost i rezultate ne treba talent, već samo trud, vrijeme i volja.
eMedjimurje.hr: Kada se nižu uspjesi apetiti i želje rastu. Koji su tvoji izazovi?
– Moji su izazovi slični sloganu Olimpijskih igara: “Brže, više, jače!”. Pokušavam savladati što je moguće više pokreta, težih pokreta, bržih pokreta, zahtjevnijih pokreta, sa više rekvizita istodobno te prenijeti tu vještinu i volju za vježbanjem na druge. I ako je zaista bit sporta upornost, volja, snaga, mentalna disciplina, kriteriji za natjecanje i mjerenje vještina, žongliranje je itekako jedan veliki sport.
Stoga, ako ne znate što s viškom slobodnog vremena, predlažemo da se uhvatite šarenih loptica i čunjeva i svladate vještinu koja zahtjeva koordinaciju, motoriku, koncentraciju, okretnost, brzinu i kreativnost. Sretno!
