Zapečaćeno je pontonsko plovilo za prijevoz materijala preostalog od srušenih ilegalnih kućica uz Dravu - nije bilo registrirano i sigurno
U četvrtak, 6. svibnja pošli smo na teren vidjeti dokle je stiglo rušenje objekata uz rijeku Dravu kod Gornjeg Kuršanca. Na polazišnoj točki, kod željezničkog mosta, bager i utovarivač kretali su se oko zbinog mjesta za građevinski otpad. Primijetili smo i kako nema mnogo otpada toj lokaciji.
Pošli smo puteljkom uz rijeku i stigli do trake koja predstavlja kraj dozvoljenog kretanja i početak, kako ga Državni inspektorat RH zove, gradilišta. Ovdje počinje niz u kojem se vide dosad srušeni objekti.
“Uklanjanje građevina putem treće osobe pokrenut je za prvu skupinu koju čini 29 građevina.
Dosad je uklonjena 21 građevina, dok je uklanjanje preostalih u tijeku. S obzirom na to da se radi o području s velikim brojem nezakonito izgrađenih građevina, inspekcijski nadzori nastavit će se do obrade cjelokupnog područja” odgovorio nam je Državni inspektorat na pitanje u kojoj su fazi.
Posebnu pozornost nam je privukao usidreni ponton koji je dopremljen u vodu spušten kako bi služio za prijevoz građevinskog materijala s teško dostupnog područja.
Naime, načuli smo već uoči polaska na Dravu da se nešto događa, drugi anonimni sugovornik rekao nam je da je “inspekcija zabranila rad onima koji ruše..”. stoga smo Državni inspektorat RH, kao naručitelja radova, pitali i o tome.
“Inspekcije Državnog inspektorata nisu imale nikakva postupanja prema izvođaču radova koji obavlja uklanjanje bespravno izgrađenih građevina”, odgovorili su nam. Bio je to pomalo “prefrigani” odgovor, ispostavilo se.
Ponton zapečaćen?
Uočili smo odmah uz riječnu obalu “parkirani” ponton na koji je pričvršćena obavijest “STOP INSPEKCIJA – ZABRANA KORIŠTENJA”.
Državni inspektorat RH nam je dakle rekao kako njihove inspekcije “nisu imale nikakva postupanja“, no neka druga inspekcija očito jest.
“U akciji je bila Lučka kapetanija Osijek. Reagirali su jer su na tom pontonu, bez ikakvih ograda, bili ljudi bez prsluka za spašavanje. Mogli su im se Nepalci podaviti!”, rekao nam je treći anonimni sugovornik. Svi su, brate, danas anonimni, ali što se tu može…
Javili smo se i Lučkoj kapetaniji, a oni su nam rekli da će nam odgovoriti Ministarstvo. Nisu rekli koje, ali zaključujemo da je riječ o Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture koje ima vlastite inspekcijske službe. I doista, uskoro smo primili njihov detaljan odgovor.
Kažu kako su 29. travnja obavili inspekcijski nadzor nad plovilom, pontonom dimenzija pet puta deset metara, izrađenim od četiri PHD cijevi na kojima je drvena palubna konstrukcija i izvanbrodski motor snage 25 ks. I onda počinje:
“Nadzorom je utvrđeno da plovilo, suprotno važećim propisima, nije upisano u Upisnik brodova. Vlasnik je trgovačko društvo sa sjedištem u Zagrebu. Osobe zatečene na plovilu nisu bile opremljene prslucima za spašavanje, već su imale zaštitne radne prsluke. Temeljem utvrđenog stanja izdano je usmeno rješenje zabrane daljnje plovidbe”, kažu.
Niz defekata…
Nastavljaju kako je u slučaju prijevoza građevinskoga otpada ili drugih tvari koje mogu onečistiti rijeku i okoliš prijevoznik dužan osigurati teret kako bi spriječio njegovo rasipanje ili padanje u vodu.
“U konkretnom slučaju plovilo nije bilo registrirano za obavljanje gospodarske djelatnosti prijevoza tereta. Zbog toga nije bila definirana njegova maksimalna nosivosti niti je na plovilu bila postavljena bočna ograda”, reklo nam je još Ministarstvo, za razliku od Državnog inspektorata.
Znači, teret je bio neosiguran, zaštita rijeke nije provedena, a radnici su mogli popadati u vodu bez prsluka. Kao što je poznato, na ovome mjestu, nadomak Varaždinskog jezera, matica „dere” upravo lijevu obalu i tu skreće prema Vrbiju.
*preuzeto iz lista Međimurje, broj 3.707, od 11. svibnja 2026. – za portal prilagodila Petra Bobić
