Kućice uz Dravu goruća su tema onih koji ih posjeduju, ali i “čir na želucu” onih koji su ih izgubili
U nadi da ćemo vidjeti dokle je došlo rušenje objekata uz rijeku Dravu u Gornjem Kuršancu, stigli smo ispod željezničkog mosta. Jedan bager i građevinski kiper kretali su se oko “zbirnog” mjesta za građevinski otpad, no ne dugo. Otpada je također bilo vrlo malo, kao što se može vidjeti i na fotografijama.
Uz dozvolu državnog inspektorata, stigli smo do trake koja ja označavala kraj dozvoljenog kretanja, a taman početak srušenih objekata i onih koji su u postupku.
Uto je iz šumarka polako hodao jedan čovjek koji je na naše “Dobar dan”, uzvratio pitanjem: “Je li dobar?”
Vrlo brzo saznali smo da je on, kako sam kaže, “jedan od nesretnika kojima je srušena kućica”. Zapravo, on i još nekoliko osoba su svoje kućice srušili sami, dok su ostale srušene na teret države. Dakle, prema njegovom riječima, svih 29 objekata je srušeno.
Kaže nam sugovornik koji je htio ostati anoniman, da ne razumije svrhu trake jer taj građevinski otpad negdje mora zbrinuti, a da bi to učinio, mora proći puteljkom kojeg čuva traka s natpisom “Državni inspektorat”.
“Ja razumijem da je to Natura 2000, gradio sam kućicu od prirodnih materijala. Vodio sam brigu o okućnici, držao urednim… Jedan si je napravio centralno grijanje i saunu”, govori nam jedan od vlasnika kućice i dodaje kako mu ta cijela tema izaziva čir na želucu.
Jedan pogled na internetsku kartu jasno pokazuje da su neki od vlasnika kućica imali čak i solarne panele na krovovima, pa onda ne čudi činjenica da se netko počastio i saunom.
Više o ovoj temi moći ćete pročitati u novom izdanju Lista Međimurje koje izlazi sutra!
