
Beličanac u polju kod Male Subotice užurbano postavlja cijevi za navodnjavanje krumpira
Na polju kod Male Subotice, prema Štefancu, naš fotoreporter Zlatko Vrzan zabilježio je prizor koji sve češće postaje svakodnevica – navodnjavanje krumpira. Tamo je susreo Ivicu Horvatića iz Belice, poznatog međimurskog, slobodni smo reći, virtuoza na bisernici, ali i agronoma koji jednako vješto barata i glazbom i poljoprivredom.
Dok postavlja cijevi za navodnjavanje na svojoj parceli, Horvatić ne skriva zabrinutost zbog sve izraženijih klimatskih promjena. Sve toplije i neizvjesnije proljeće i ljeto, kaže, tjeraju mnoge poljoprivrednike na prilagodbu.
BELIČKI MOMCI Ivica i Leon ne propuštaju nedjeljne utakmice NK BSK Belica na domaćem terenu
Sve više poljoprivrednika uvodi navodnjavanje krumpira
– Suša je velika ove godine, vidite i sami da je zemlja popucana. Ako ne navodnjavamo, ovo šljunkovito i propusno tlo ne bi dalo prinose kakvi moraju biti da uopće pokrijemo sve troškove proizvodnje, ističe Horvatić.
Njegova obitelj obrađuje više od 20 hektara polja, a čak 10 hektara već je pod sustavom navodnjavanja. Upravo taj podatak dovoljno govori o ozbiljnosti situacije na terenu.
Dodaje kako se većina njegovih parcela koje se navodnjavaju nalazi na području Male Subotice, i to s dobrim razlogom.
Zašto je navodnjavanje krumpira lakše kod Male Subotice?
Prema riječima našeg sugovornika, ključna razlika je u dostupnosti vode.
– Ovdje je voda na dubini od tri do pet metara pa je puno lakše napraviti bušotinu. Na području Belice parcele su dosta rascjepkane, a i voda je na oko 15 metara dubine, što čini izradu bušotina često neisplativom – pojašnjava.
I dok nekada prirodni uvjeti nisu predstavljali toliku prepreku, danas bez ulaganja u sustave navodnjavanja za proizvodnju krumpira, kažu proizvođači, ozbiljna proizvodnja krumpira postaje gotovo nemoguća.
Horvatićev primjer pokazuje kako se znanje i prilagodba novim uvjetima isplate, ali i upozorava na izazove koji čekaju sve koji se bave poljoprivredom. Jer, bez vode – nema ni prinosa, a bez prinosa nema ni zarade.













