Negdje na granici Badličana i Preseke, na rubu šume i Presečkog polja koje vodi prema državnoj granici, nalazi se jedna od točno 40 čeka Lovačkog društva „Šljuka” Gornji Mihaljevec
Svaka čeka ima svog tvorca, graditelja i održavatelja koji je njezin dobri duh.
– Ova čeka je Johmanova, a kako je on nevaljaš i neradnik, trebamo mu pomoći s uređenjem! Zapravo, tek moramo ustanoviti je li to stvarno njegova čeka – smijala se grohotom lovačka ekipa na koju smo naišli pri uređenju okoliša.
Johman je Damir Herjavec, badličanski lovac i vinogradar; o njegovom gemaju i cvajgeltu već su legende ispredane. Da budemo precizniji, ekipa ga zove Damir Herjavec von Johman!
Bila je to prava radna akcija. Stigli su predsjednik Šljuke Mladen Moharić, lovnik Stjepan Srša zvani Fučko te lovci Toni i Mario Novak. Izvadili su posebne alate za tu namjenu. Mario Novak je motornom pilom „okljaštrio” gustiš koji je okružio čeku, a Toni Novak je s posebnom alatkom orezivao granje u visini, sa same čeke. Nema što, ovo su ozbiljni dečki!
Od čeke se tako, nakon dovršetka radne akcije, ponovo otvorio pogled na obližnji Godeninski breg. Inače, gazda je od početka tvrdio kako se njegova čeka nalazi na području Preseke, dok je druga struja mislila da je u Badličanu. Naravno, bio je u pravu, to je Preseka. Provjerili smo u katastru, iako je ovaj detalj najmanje bitan mještanima spojenih, prijateljskih sela.
– Sve su čeke uređene, to jest ide prema kraju – napomenuo je predsjednik Moharić. A lovačke priče koje su slijedile u nastavku ugodnog poslijepodneva, uz već spomenuti „črlenkuš” uvijek dragog domaćina von Johmana, ipak nisu za novinske stranice.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3705
