Romsko naselje Kuršanec Lug puno je mladih ljudi, djece i potencijala - zeleno svjetlo za struju, vodu i asfalt donijelo bi pozitivne pomake u mjesto
250 kućanstava, oko 2.000 stanovnika, više mladih, nego starih, 420 djece u Osnovnoj školi Kuršanec, 63 vrtićanaca u Područnom odjelu “Pirgo” i oko 50 učenika u srednjim školama – to je u osnovnim podacima romsko naselje Kuršanec Lug, dio grada Čakovca.
Nekoliko stotina metara dalje od mjesta Kuršanec, negdje između šumarka i polja, nalazi se ovo romsko naselje većim dijelom izgrađeno na državnom zemljištu.
Prekrasne kuće s uređenim okućnicama, ali i barake 4×4 m u kojima živi po deset članova obitelji – to su dvije krajnosti romskog naselja koje je 2025. godine dobilo i svoj mjesni odbor.
Predsjednik tog odbora, Zdravko Oršuš, pozdravio nas je u naselju i upoznao sa životom u drugom po veličini i naseljenosti romskom naselju u Međimurju.
“Kao što vidite, nedostaje nam asfalt”, kaže odmah na početku našeg razgovora Oršuš dok hodamo šljunčanim ulicama.
“Kada pada kiša ili kad se topi snijeg, zna biti i do 50-60 cm vode koja se zadržava na našim ulicama, sve to ulazi na dvorišta i u kuće. Šteta od vlage je velika. Prije nekoliko tjedana grad je poslao radnike da barem zatrpaju rupe”, kaže naš sugovornik, koji je predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Čakovca, predsjednik Mjesnog odbora Kuršanec Lug, ali i dežurni “pumpač” vode u naselju.
“Od vatrogasaca sam dobio crpku i svu opremu, tako da odmah reagiramo kada pada kiša i ispumpavamo ulice da se može proći te da stanovnici nemaju štetu na svojim kućama”, kaže.
Sedmero djece – prosječna obitelj
Naš sugovornik će u srpnju napuniti 60 godina, isto kao i njegova supruga Jadranka s kojom ima sedmero djece i čak 23 unučadi! Svoj je radni vijek proveo na komunalnim i javnim radovima, a bio je i u građevini – radio je na poslovima koji su ostavili traga na njegovim leđima.
Odgojio je sedmero djece, četvoricu sinova i tri kćeri. “Supruga i ja smo ponosni na njih – svatko ima svoju obitelj i svoj život, a sinovi su cijenjeni radnici.
Oni su ostali u naselju, a kćeri su se odselile. Mnogi mladi ljudi teže tome da se odsele iz romskog naselja, no mogućnosti su za njih ograničene”, priča “starješina”.
Danas se Oršuš bavi samo mjesnim odborom i politikom u koju je, kako nam je otkrio, upao iz ljutnje zbog postojećeg stanja u naselju. “Ljutilo me što nemamo osnovnu infrastrukturu i želio sam nešto promijeniti u naselju. Zato su me ljudi izabrali na izborima, cijenim to”, kaže dok nam pokazuje naselje.
U Kuršancu svaka obitelj u prosjeku ima sedmero djece. “Volimo djecu, ona su naše nasljeđe”, kaže Zdravko Oršuš.
Kod Roma je običaj da jedan sin ostane živjeti s roditeljima, a ostali grade vlastite kuće – ako imaju mogućnosti za to. Ako pak nemaju, grade barakice u dvorištima svojih roditelja, dalje na livadama ili praznim parcelama. Nije neobično da na jednom dvorištu postoji nekoliko kućanstava.
Neki “adaptiraju” potkrovlja roditeljskih kuća – sve amaterski. U jednom takvom potkrovlju dogodila se i tragična nesreće u kojoj je poginulo troje djece… Par metara dalje od doma Zdravka Oršuša.
28.260 metara kablova
“Uz nepostojanje ceste, drugi najveći problem nam je električna energija. Od 250 kućanstava, 150 nema električnu energiju. A imamo puno djece – ta djeca moraju pisati domaću zadaću, njima se mora prati odjeća, mora im se kuhati, no nema struje. Treba nam zeleno svjetlo – grad, županija i država nam to mogu omogućiti, no sve to ide presporo, a mi živimo tako kako živimo.
Prije dvije godine postavljene su nam bandere u jednoj ulici, no one su očito samo za ukras. Nažalost, ljudi se onda snalaze kako se mogu i tako nastaje paukova mreža. Romskim naseljem Kuršanec Lug proteže se 28.260 metara kablova za struju”, pokazuje nam Oršuš bandere s kojih ili vise prerezani kablovi ili se pak mreža grana u nepoznato, preko krovova, dvorišta i ulica – ako nastane kratki spoj, ode pola naselja.
Gradski vodovod pak ima možda 30 do 40 kućanstava – ostali se snalaze vlastitim crpkama. “Mnogo kuća nije legalizirano, ljudi nemaju papire i ne mogu srediti struju i vodu. Već se nekoliko godina priča o parcelizaciji i o legalizaciji građevina, no ništa se ne događa.
Mladi žive u nesigurnosti – odselili bi se, ali kupnja kuće je preskupa. S druge strane, ako počnu graditi kuću u naselju, neće biti legalizirana. Kamo da odu i gdje da izgrade svoj život? Zato mnogo njih odlazi raditi van.”
Nezaposlenost, alkohol i droga
Oni mladi koji su ostali većinom su nezaposleni. Većina njih nema ni završenu srednju školu. Nitko nema vlastiti obrt, neki rade u građevini, neki kao nadničari, većinom u poljoprivredi. Nezaposlenost pak neki mladi “liječe” alkoholom i drogom, koju Zdravko Oršuš prezire.
“Nekoliko njih prodaje drogu mladima u naselju, a mladi je uzimaju jer ne znaju drugačije. Ne razmišljaju što će biti kada ostare. Nezaposleni su, misle da nemaju budućnost. Obrazovanje i zapošljavanje sve bi promijenilo – posla ima, Romi žele raditi. Tužno je to što smo ovdje preko 150 godina, a sada ispada da su strani radnici cjenjeniji i poželjniji od nas. Kako da na taj način išta promijenimo?”
Ulice su pune šetača, i mladih i starih, druže se, šeću, razgovaraju. Naša kamera izaziva pažnju i rado bi se fotografirali. Oni stariji mole da ih ne fotografiramo, dosta im je kamera, novinara i političara.
“Nas u Kuršanec Lugu sjete se samo kada su izbori. Političari dolaze s obećanjima, a poslije ih više nema. Naše je naselje zaboravljeno – drugdje se gradi, ulaže se, uređuje se, a što je s nama?
Trudit ću se i s Elvisom Kraljem i s Veljkom Kajtazijem ostvariti suradnju. Pomoć će jednom morati doći, bez obzira s koje strane”, zaključuje predsjednik MO-a.
