Partizana Kneza nisu ubili Nijemci nego Bugari
Bugarski kapetan je zapucao u njega. Bacali su tijelo s mosta u potok Rakovnicu, a lokalni prijestupnik Čepara ga je više puta morao vaditi iz vode.
Kotoripčanin Josip Siladi, zvani Joc, neumorni je istraživač lokalne povijesti te smo na našim stranicama već objavili više njegovih priča. Siladi je sada istražio događanja u Kotoribi potkraj II. svjetskog rata, odnosno potresne događaje iz proljeća 1945. godine. Fokusirao se na ubojstvo svog sumještanina, partizana Ivana Kneza, kojega su, prema njegovom istraživanju, usmrtili osloboditelji Bugari, a ne kako se smatra Nijemci. Siladi piše: „Radi se o poznatom partizanu Ivanu Knezu koji je bio predstavljen kao antifašist te se jedna ulica nazvala njegovim imenom. Pričalo se godinama da su ga ubili Nijemci pri povlačenju iz donjeg Međimurja prema Austriji. U to doba naši oslobodioci Bugari su na području Kotoribe vodili veliku borbu za oslobođenje s Nijemcima. Sam događaj zbio se kod mlina na potoku Rakovnica.
Taj mlin bio je u vlasništvu Ane Kovač, a naslijedila ga je od vlasnika koji je bio iz Virja. Mi domaći, nazivali smo ga „mlin kod šumske Anke“. 16. travnja 1941. Mađarska je vojska okupirala Međimurje. Iste godine počinje progon hrvatske inteligencije i činovništva. Njemačka vojska pojavljuje se tek u proljeće 1944. godine. Mađarska regrutira naše mladiće za odlazak u vojsku, čemu su se naši ljudi jako protivili i izbjegavali to na sve moguće načine. Tako su i Ivana Kneza primorali da ide u vojsku. On bi bježao, a kad bi ga uhvatili pravio bi se da je gluhonijem i nesposoban za vojsku. Maltretirali su i njegovog oca koji je pod prijetnjama priznao da je Ivan normalan. Zbog stalne torture Ivan se sakrivao u obližnjoj šumi kod „mlina šumske Anke“ protiveći se mađarizaciji.
Ne zna se koliko je kasnije uopće bio u partizanima preko Drave, ali je po oslobođenju postao partizan te se slovio za antifašista. Evo, kako je poginuo. Bugari su vodili lokalnog prijestupnika Stjepana Baloga (Čeparu) pod oružjem u pravcu mlina na Rakovnici. Ivan Knez se skrivao u mlinu. Kada je vidio vojsku se očito uplašio, izašao iz mlina i počeo bježati preko mosta. Bugarski kapetan je zapucao u njega i ubio ga. Kako bi Bugari bili sigurni da su ga ubili, bacali su ga s mosta u potok Rakovnicu, a Stjepan bi ga više puta morao vaditi iz vode. Bugari su poslije pustili Stjepana i za nagradu su mu dali kožni njemački kaput, koji je bio najvjerojatnije od Ivana.
Postojalo je mnogo razloga zašto je lokalna vlast pripisala ubojstvo Nijemcima, a ne Bugarima. Nijemci su bili fašisti i okupatori pa je logično bilo krivicu svaliti na njih. Bugari su bili osloboditelji i poslijeratni saveznici pa nije bilo dobro ubojstvo prepisati njima. Ovaj događaj potvrdili su Edi Ostrognjaj, Marijan Kovač – sin Anke – vlasnice mlina i Marijan S. kojem je događaj ispričao sam Stjepan Balog – Čepara.
Krali, silovali…
Moram spomenuti i događaje vezane uz oslobođenje Kotoribe od Bugara. Bugari su podnijeli veliki teret u borbi s Nijemcima kod Kotoribe. Počelo je bugarsko granatiranje iz Mađarske (Legradska gora). Nijemci su bili ukopani kod željezničkog kolodvora. Poginulo je puno Nijemaca, ali i Bugara, pretpostavlja se oko 20 do 30 njih. Tu se našao i lokalni strvoder Josip Srša, koji se bavio mrtvom stokom, a ujedno je morao pokopati i poginule Bugare (priča njegov sin Toni Srša). Bilo je opasno pa ih je ležeći polagao u jame od granata na početku Kotoribe. Poslije bi umrli bili pokopani na groblju, a naknadno ekshumirani i poslani u Bugarsku.
Prisutnost Bugara donijela je i nemile događaje. Prisiljavali bi ljude na ulici da izuju svoje dobre čizme, dok bi svoje poderane dali njima. Sjećam se te priče od svoje bake. Morala im je kuhati hranu koju bi onda prvo morao jesti domaćin. Hranu su donosili iz Mađarske, a i vino kojim bi se kasnije opijali. Uzimali su konje i odvodili ih sa sobom bez pitanja, a konj je za čovjeka puno značio u ono doba.
*Preuzeto iz lista Međimurje, br. 3701
